Ako je suditi prema prvom sastanku opozicionih stranaka iz Republike Srpske posvećenog pripremama za Opće izbore, onda razloga za optimizam – nema. Zapravo, ima ga samo za jednog čovjeka i njegov politički blok – SNSD.
Sastanak održan u Banja Luka ogolio je sve slabosti opozicije koje su birači već odavno prepoznali: neslogu, lične ambicije i potpuni izostanak zajedničke strategije. Umjesto dogovora o ključnim pitanjima i koordiniranog nastupa, sastanak se pretvorio u nadmetanje za funkcije koje još nisu ni na dnevnom redu.
Kandidature prije dogovora
U centru sukoba našla su se imena koja već godinama dominiraju opozicionom scenom. Draško Stanivuković želi kandidaturu za predsjednika RS, iako dio opozicije tu poziciju vidi kao mjesto za SDS-ovog Branko Blanuša. Istovremeno, Jelena Trivić već se vidi u ulozi premijerke, dok Stanivukovićeve ambicije idu u istom pravcu.
Jedini koji je otvoreno artikulirao svoju političku ambiciju bez kalkulacija bio je Nebojša Vukanović, jasno ističući kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Umjesto jedinstvenog fronta protiv vlasti, opozicija je još jednom demonstrirala unutrašnje podjele – i to u najgorem mogućem trenutku.
Lekcija koja nije naučena
Paradoksalno, opozicija već ima svjež primjer kako se može ugroziti dominacija vlasti. Tokom prijevremenih izbora za predsjednika RS, kada je Milorad Dodik kandidovao Siniša Karan, pokazani su prvi znaci nervoze unutar SNSD-a.
Tadašnje okupljanje opozicije oko jednog kandidata donijelo je rezultat i uzdrmalo sigurnost vladajuće strukture. Međutim, čini se da je ta lekcija brzo zaboravljena.
Danas, umjesto jedinstva, ponovo gledamo fragmentaciju. A u političkoj areni kakva je Republika Srpska, to gotovo uvijek znači jedno – sigurnu pobjedu vlasti.
Vučić kao pogrešna adresa
Dodatni problem predstavlja oslanjanje pojedinih opozicionih lidera na političke signale iz Beograda, konkretno na Aleksandar Vučić.
Iako se godinama spekuliše o njegovom utjecaju na političke procese u RS-u, praksa pokazuje da Vučić dosljedno pruža podršku Milorad Dodik kada je to ključno. Zajednički nastupi, političke poruke i simbolički događaji jasno potvrđuju gdje leži stvarna podrška.
Zbog toga očekivati da će Vučić iskreno stati iza opozicionih kandidata djeluje politički naivno. Još gore, takav pristup opoziciju dodatno kompromituje u očima birača, ostavljajući dojam političke zavisnosti i nedostatka autentičnosti.
Parlament BiH – propuštena šansa?
Dok se fokus stavlja na individualne funkcije i kandidature, ostaje nejasno da li je opozicija uopće ozbiljno razmatrala nastup za Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
Prema određenim procjenama, upravo tu postoji realna šansa za značajniji politički rezultat. Međutim, bez koordinacije i jasne strategije, i ta prilika bi mogla biti propuštena.
Vrijeme ističe
Najavljen je novi sastanak krajem mjeseca. To je možda i posljednja prilika da opozicija spusti lične ambicije i pokuša izgraditi minimum zajedničkog nastupa.
Jer ako se trenutni trend nastavi, izborni rezultat je već poznat. Ne zbog snage SNSD, nego zbog slabosti onih koji bi ga trebali pobijediti.
U politici, kao i u životu, greške se mogu oprostiti. Ali samo ako se iz njih nešto nauči. Opozicija iz Republike Srpske, sudeći po svemu, tu lekciju još uvijek nije savladala.
