SUKOBI OKO UKRAJINE, POREZA I SUDBINE POLJOPRIVREDE

Brisel otvara novo poglavlje moći: Budžet EU od 2 biliona eura izazvao političku buru

Brisel parlament printscreen
Foto © Printscreen

Evropska komisija je u srijedu otvorila jedno od najkompleksnijih i politički najosjetljivijih poglavlja u posljednjim godinama evropske integracije – predstavila je ambiciozni nacrt budžeta Evropske unije za period 2028–2034, u iznosu od čak 2 biliona eura.

Predloženi okvir ne samo da postavlja nove finansijske temelje za narednu deceniju, već i najavljuje radikalni zaokret u pravcima potrošnje, gdje se tradicionalne politike suočavaju s izazovom vremena koje je obilježeno geopolitičkom nestabilnošću, tehnološkom trkom i ekonomskom fragmentacijom unutar samog bloka.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nazvala je budžet “većim, pametnijim i oštrijim”, naglašavajući potrebu za redefiniranjem evropskih prioriteta u eri post-COVID oporavka, ruske agresije na Ukrajinu, klimatske krize i rastuće transatlantske nesigurnosti. No, ono što bi za Komisiju mogla biti platforma za novu fazu evropske integracije, za pojedine članice – poput Mađarske i Nizozemske – predstavlja znak opasnog birokratskog ekspanzionizma.

Strateški zaokret: Od poljoprivrede ka odbrani i industrijskoj transformaciji

U samom srcu budžetskog prijedloga nalazi se Evropski fond za konkurentnost vrijedan 451 milijardu eura, koji bi trebao potaknuti tehnološke inovacije, podržati industrijski prelazak na čistu energiju i jačati evropsku odbrambenu infrastrukturu. Čak 131 milijarda eura predviđena je za sektore odbrane i svemira – što je više nego pet puta više nego u prethodnom budžetskom okviru.

Premda Komisija insistira da “niko neće biti ostavljen iza”, stvarnost na terenu pokazuje rastuću nervozu među zemljama članicama koje su decenijama ovisile o budžetskim sredstvima za poljoprivredu i regionalni razvoj. Tradicionalni stubovi EU potrošnje i dalje su prisutni: za agrarni sektor planirano je 302 milijarde eura, a za regionalni razvoj najmanje 218 milijardi. No, odnos snaga u potrošnji se jasno pomjera.

Ukrajina, porezi i politička trgovina

U fokusu političkih tenzija je i predložena pomoć Ukrajini u visini od 100 milijardi eura – izvan glavne strukture budžeta, što dodatno podgrijava optužbe nekih lidera, poput mađarskog premijera Viktora Orbana, da EU “globalistički kanalizira resurse” prema ciljevima koji ne odražavaju interese svih članica.

Poseban otpor izazivaju i novi planovi Komisije za direktne izvore finansiranja – uključujući prijedlog da se uvede dodatni porez na kompanije s prometom iznad 100 miliona eura godišnje. Taj potez signalizira dugoročnu težnju za fiskalnom autonomijom EU, ali i opasnost od daljeg širenja jaza između “osnivača integracije” i perifernih država članica koje već duže izražavaju skepsu prema centralizaciji evropske moći.

Simboličke i stvarne podjele: Parlament, regije i ulice

Reakcije nisu stigle samo iz vladinih kabineta. Evropski parlament, koji mora odobriti budžet, već šalje signale nezadovoljstva. Glavni pregovarač EP-a za budžet, Siegfried Mureşan, upozorava da nije moguće ispunjavati nove ambicije bez novih sredstava, dok Kata Tutto iz Evropskog odbora regija upozorava da “centralizacija skriva administrativno čudovište koje bi moglo uništiti duh kohezije.”

U isto vrijeme, poljoprivrednici iz više zemalja, okupljeni u Briselu, izrazili su otvoreni protest protiv planiranih rezova, označivši dan predstavljanja budžeta kao “crni dan za evropsku poljoprivredu”.

Evropa na raskršću: Integracija ili fragmentacija

Ono što je Komisija predstavila nije samo budžetski dokument – to je strateški manifest koji poziva članice da se odluče u kojem smjeru žele voditi evropski projekat u narednoj deceniji. Da li će to biti Unija čvrste bezbjednosti, digitalne dominacije i strateške autonomije? Ili će ekonomske razlike, političke napetosti i ideološke barijere oslabiti samu ideju zajedničke budućnosti?

Pregovori koji slijede mogli bi odlučiti ne samo o finansijama EU, već i o njenoj političkoj koheziji. Dok budžet teži ambicioznosti, realnost među članicama pokazuje sve veći nedostatak zajedničkog jezika – i upravo tu se odlučuje sudbina Unije.


Znate više o temi ili prijavi grešku