Karen Newton (65) putovala je po SAD-u kada su je, uprkos važećem britanskom pasošu i turističkoj vizi, američki imigracijski službenici stavili lisice i zadržali je ukupno šest sedmica. Sada upozorava: "Ako se to moglo dogoditi meni, moglo se dogoditi bilo kome".
Newton kaže da je znala da u SAD-u postoje imigracijski pritvori, ali nije vjerovala da će to utjecati na turistu koji je propisno ušao u zemlju. Nakon osam godina bez putovanja u inostranstvo, ona i njen suprug Bill (66) krenuli su na dvomjesečno putovanje kroz nekoliko država, s planom da nastave putovanje u Kanadu.
Zaustavljen na granici
Putovanje je prekinuto u petak, 26. septembra, kada su pokušali preći u Kanadu. Kanadski službenici su ih vratili, objašnjavajući da nemaju odgovarajuću dokumentaciju za uvoz automobila. Na američkoj strani su ih dočekali granični službenici, Billova viza je istekla, dok je Karenina bila važeća.
Newtonovi su ponudili da sami plate svoje letove kući, ali, kako tvrdi Karen, policajci "nisu bili zainteresirani". Umjesto toga, čekali su satima, a te večeri su joj stavili lisice i lance, vezali je oko zglobova, struka i gležnjeva i prevezli je do graničnog prijelaza Sweetgrass u Montani.
Tamo su proveli tri dana u ćeliji bez kreveta, spavajući na prostirkama ispod folijskih pokrivača. "Iz dana u dan nisam znala šta će se dogoditi", rekla je.
"Kriv po udruživanju"
Karen kaže da je odvojeno ispitivana i da joj nije ponuđen advokat jer je bila "pritvorena, a ne uhapšena". Tvrdi da joj je rečeno da je "kriva po udruženju" jer je pomagala mužu da se spakuje, što je policajac protumačio kao kršenje uslova njene turističke vize.
Agent joj je tada ponudio rješenje, da oboje podnesu zahtjev za dobrovoljni odlazak iz zemlje u okviru programa "Povratak kući". Kaže da su potpisali dokument kojim im se zabranjuje ulazak u SAD na 10 godina i odriču se prava na sudiju, vjerujući da će uskoro biti pušteni. Ali, tvrdi on, to je bio tek treći dan od ukupno 42 dana pritvora.
"Ovo je zatvor, a ne pritvorski centar"
Zatim, ponovo vezani, prevezeni su u pritvorski centar Sjeverozapadne policije SAD-a (ICE) u Tacomi. "Zove se pritvorski centar, ali je zapravo zatvor", rekla je. U ranim jutarnjim satima odvojena je od muža i smještena u ženski odjel.
Tvrdi da je mjesec dana spavala na podu jer se nije mogla popeti na gornji krevet. Jedinica nije imala prozore, svjetla su stalno bila upaljena i nije bilo privatnosti.
Tokom boravka, čula je priče od drugih žena, od kojih su neke bile zatočene više od godinu dana, često odvojene od svoje djece. Newton također tvrdi da su joj čuvari rekli da agenti ICE-a primaju bonuse za svaku osobu koju pritvore. ICE je to negirao, prema The Guardianu.
Pušten nakon šest sedmica
Karen kaže da joj je trebalo nekoliko sedmica da sazna da ima pravo da vidi svog muža. Trebalo je nekoliko sedmica da je i njen sin kontaktira. Kaže da britansko Ministarstvo vanjskih poslova i konzulat nisu uspjeli pomoći.
U četvrtak, 6. novembra, iznenada je obaviještena da je puštena na slobodu. Nakon čekanja, ponovo se sastala sa svojim suprugom, a zatim su avionom prevezeni na aerodrom Seattle-Tacoma i poslani kući. Po povratku u Veliku Britaniju, kaže, prtljag zaplijenjen na granici nikada nije vraćen, a njen kreditni rejting je naglo opao. Međutim, ističe da je tek nakon pritvora shvatila koliko sloboda znači.
Sada upozorava druge putnike: "Ne idite, ne dok je Trump na vlasti. Tamo je potpuno izmaklo kontroli. Nema odgovornosti." Dodaje da je posebno zabrinuta zbog velikih sportskih događaja i mladih ljudi koji putuju u SAD, jer vjeruje da "lako mogu pronaći razlog" da ih zadrže.