Cijene u pojedinim javnim institucijama u Bosni i Hercegovini ponovo su izazvale pažnju javnosti nakon što su se pojavili podaci o jelovniku iz 30.09.2025. godine iz restorana Parlamentarne skupštine BiH. Prema tim informacijama, kompletan obrok koji uključuje supu, glavno jelo, prilog i desert može se konzumirati po cijeni koja je niža od prosječne kafe u ugostiteljskim objektima u Sarajevu.
Slična situacija zabilježena je i u Mostaru, u zgradi Općinskog suda, gdje su cijene toplih napitaka na aparatima znatno ispod tržišnog nivoa. Kafa u toj instituciji košta 0,50 KM, što je višestruko manje u odnosu na cijene u gradskim kafićima.
U trenutku kada u većini ugostiteljskih objekata u BiH kafa košta i više od 4 KM, ovakve razlike u cijenama unutar javnih ustanova otvaraju pitanje načina funkcionisanja internih menzi i sistema subvencionisanih usluga.
U praksi, ovakve cijene najčešće su rezultat internih ugovora, organizovanih menzi i djelimičnog finansiranja troškova iz budžetskih sredstava ili institucionalnih aranžmana, što omogućava znatno niže iznose za zaposlene.
Ipak, za građane koji svakodnevno plaćaju obroke i napitke po tržišnim cijenama, ovakvi primjeri djeluju kao izrazit kontrast i često izazivaju rasprave o jednakosti i dostupnosti pogodnosti unutar javnog sektora.
