Debata o stvaranju evropskog nuklearnog odvraćanja dobila je na zamahu na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti, usred rastuće zabrinutosti oko održivosti američke posvećenosti sigurnosti kontinenta.
Prema izvještaju POLITICO.eu , nekoliko evropskih zemalja javno podržava pokretanje pregovora o zajedničkom nuklearnom kapacitetu koji bi dopunio američko atomsko oružje.
Visoki zvaničnici dvije baltičke države rekli su za POLITICO da, iako NATO ostaje temelj nuklearnog odvraćanja, otvoreni su za razgovor o ulozi Evrope na tom polju. Taj pristup podstiče debatu koja se vodila i u javnim govorima i na sastancima iza zatvorenih vrata tokom konferencije.
Podsticaj za ozbiljnu diskusiju o nuklearnom oružju u Evropi povezan je s kolebljivim uvjerenjem da bi SAD automatski intervenisale u slučaju ruskog napada. Prema POLITICO-u, ova neizvjesnost nije u potpunosti ublažena čak ni nakon pomirljivijeg tona američkog državnog sekretara Marca Rubia u njegovom govoru u subotu.
Zamjenica ministra odbrane Estonije Tuuli Duneton izjavila je da Estonija ne isključuje učešće u ranim pregovorima o zajedničkom evropskom odvraćanju. "Uvijek smo otvoreni za razgovore" s partnerima, rekla je, naglašavajući da SAD ostaju posvećene pružanju nuklearnog odvraćanja saveznicima.
Latvijska premijerka Evika Siliņa ponovila je taj stav. „ Nuklearno odvraćanje može nam dati nove mogućnosti. Zašto ne?“, rekla je za POLITICO, dodajući da svi koraci trebaju biti u skladu s međunarodnim obavezama.
Prema izvještaju, stavovi američkog predsjednika Donalda Trumpa podstakli su debate u Evropi. On je doveo u pitanje Član 5 NATO-a o kolektivnoj odbrani, kritikovao doprinose saveznika Afganistanu i ponovio pozive na aneksiju Grenlanda, teritorije Danske, članice NATO-a. Ovi događaji, piše POLITICO, tjeraju Evropu da traži dodatni sloj "uvjeravanja" pred Moskvom.
U praksi, to znači veću ulogu Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, jedinih nuklearnih sila u Evropi. Za razliku od Londona, Pariz nije dio NATO-ove Grupe za nuklearno planiranje. Francuski predsjednici su naglasili da francuski nacionalni interesi imaju evropsku dimenziju, ali odluka o upotrebi nuklearnog oružja ostaje isključivo u rukama Pariza.
Njemački kancelar Friedrich Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron su se u svojim govorima u Münchenu osvrnuli na pitanje evropskog nuklearnog odvraćanja. Letonska ministrica vanjskih poslova Baiba Braže nazvala je tu temu jednom od najvažnijih na ovogodišnjoj konferenciji. Belgijski ministar odbrane Theo Francken također je učestvovao u zatvorenoj diskusiji o ovom pitanju.
Međutim, ne slažu se svi. Španski premijer Pedro Sánchez priznao je da Evropa treba biti ojačana kako bi odvratila Rusiju, ali je naglasio: „Čvrsto vjerujem da nuklearno naoružavanje nije pravi put.“
Sa strane Washingtona, zamjenik američkog sekretara za odbranu, Elbridge Colby, izjavio je da SAD ne povlače svoj nuklearni kišobran iz Evrope, ali zahtijevaju da evropske zemlje učine više za konvencionalnu odbranu.
Prema POLITICO-u, razgovori između Francuske, Njemačke i drugih zemalja poput Švedske još uvijek su u vrlo ranoj fazi. Macron je upozorio da nuklearno odvraćanje mora biti "preoblikovano", uzimajući u obzir konvencionalno oružje dugog dometa. Očekuje se da će početkom marta održati važan govor o francuskoj nuklearnoj doktrini.
Nuklearni stručnjak Bruno Tertrais iz Fondacije za strateška istraživanja u Francuskoj rekao je za POLITICO da ovo označava blagu promjenu u francuskom pristupu, povećavajući interakciju između konvencionalnog i nuklearnog odvraćanja.
Rad predstavljen na marginama konferencije analizira šest opcija za Evropu: dalje jačanje američkog kišobrana; povećanje uloge Francuske i Velike Britanije; stvaranje nadnacionalnog „euro-odvraćanja“; razvoj novih nacionalnih arsenala; ili fokusiranje isključivo na konvencionalno odvraćanje.
Dva visoka evropska zvaničnika, koje je POLITICO citirao pod uslovom anonimnosti, sugerisali su da bi druge zemlje mogle podržati francusko odvraćanje konvencionalnim kapacitetima poput podmornica, dok bi Pariz također mogao razmotriti povećanje svog arsenala uz finansijsku podršku partnera.
Nekoliko zemalja je pozvalo Francusku da se pridruži formalnom procesu planiranja nuklearnog oružanja NATO-a, kako bi se francuski arsenal bliže povezao s evropskom sigurnošću. Međutim, zamjenica francuskog ministra odbrane Alice Rufo izjavila je u Münchenu da Pariz nema namjeru to učiniti.
Latvijski ministar odbrane Andris Sprūds izjavio je za POLITICO da njegova zemlja poštuje suverene izbore država, ali je otvorena za integraciju francuskih nuklearnih kapaciteta u arhitekturu NATO-a koliko god je to moguće.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte rekao je da se ne protivi razgovorima u Evropi sve dok oni ne potkopavaju ulogu Sjedinjenih Američkih Država. „Niko u Evropi ne tvrdi da bi ovo trebalo zamijeniti nuklearni kišobran Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je za POLITICO.
Sada je pažnja usmjerena na Macronov govor u martu. Prema istraživačici Héloïse Fayet iz Francuskog instituta za međunarodne odnose, trenutni geopolitički kontekst stvara priliku za usklađivanje evropskih pristupa prevenciji.
„Moramo ove riječi prevesti u konkretne akcije i prijedloge za jačanje evropskog odvraćanja suočenog s ruskom prijetnjom i američkom nestabilnošću“, izjavila je, prema pisanju POLITICO-a.
