Kada su izraelski i američki borbeni avioni 28. februara pokrenuli koordinirani napad na Iran, predsjednik Donald Trump i premijer Benjamin Netanyahu proslavili su svoje "historijske odluke".
Savez dvije zemlje, rekao je Netanyahu tada Izraelcima, nikada nije bio jači. Tri mjeseca kasnije, ono što je počelo kao zajednička vojna kampanja, čini se da se završava kao američki diplomatski proces u kojem je Netanyahu uglavnom bio marginaliziran.
Izraelski premijer se suzdržao od otvorenog kritiziranja Trumpa, ali je iza zatvorenih vrata, prema izraelskim izvorima, priznao da Izrael ima ograničen utjecaj na ishod pregovora između SAD-a i Irana o okončanju rata.
Od proglašenja početnog primirja u aprilu, Netanyahu je više puta vršio pritisak na Trumpa da nastavi vojne operacije punog obima, tvrdeći da bi daljnji pritisak i dalje mogao dovesti do kolapsa iranskog režima. Ali, čini se da Bijela kuća ide u suprotnom smjeru.
Izvori kažu da je premijer sada zabrinut da će predstojeći sporazum ostaviti ključne izraelske zabrinutosti - iranske zalihe obogaćenog urana, program balističkih raketa i regionalnu mrežu posrednika - uglavnom neriješene, a istovremeno će ublažiti ekonomski pritisak na Teheran.
"Postoji stvarna bojazan da će se Trump zadovoljiti lošim privremenim sporazumom", rekao je izraelski zvaničnik za CNN. "Ako je to sporazum koji zapravo uklanja uranijum, u redu. Ali ako je to samo izjava o namjeri, Iranci bi mogli glumiti Amerikance i na kraju uopće ne ukloniti uranijum."
Iran je više puta izjavio da sudbina njegovih zaliha uranijuma gotovo vojnog kvaliteta nije dio privremenog sporazuma o kojem se pregovara. Trump je rekao da bi materijal na kraju trebao biti uklonjen iz Irana i prebačen u SAD, ali je nedavno signalizirao fleksibilnost po tom pitanju. Američki i izraelski zvaničnici strahuju da bi to Iranu moglo pružiti put do nuklearnog oružja.
Bacanje Izraela "pod autobus"
Netanyahu je forsirao ideju napada na iranska naftna postrojenja kako bi ubrzao kolaps režima, rekao je zvaničnik.
"Ako se američka blokada iranskih luka ukine - a posebno ako se to učini kao dio lošeg dogovora - to bi bilo vrlo loše i značajno bi ojačalo režim", rekao je zvaničnik. "Umjesto da ga dovedu do tačke u kojoj ne može platiti vojnike i policiju, oni bi mu ubrizgali novac i finansirali njegov oporavak."
Drugi izraelski izvor je to rekao još otvorenije. "Dakle, tako se osjećate kada vas Trump baci pod autobus", rekao je izvor.
Još jedna velika prepreka je Liban. Iran navodno želi da sporazum uključi prekid vatre u Libanu, gdje su SAD već ograničile izraelske akcije, dok je Hezbollah pojačao napade dronovima na izraelske trupe i zajednice na njegovoj sjevernoj granici.
Posljednjih dana, Netanyahu je naredio izraelskoj vojsci da proširi svoje operacije u Libanu, insistirajući da Izrael tamo ima slobodu djelovanja i da će nastaviti djelovati protiv bilo kakve prijetnje.
Međutim, američke restrikcije vrše sve veći pritisak na Netanyahua, kako od strane političkih rivala, tako i od strane članova njegove vlastite koalicije. Netanyahuovi krajnje desničarski politički saveznici, ministri Itamar Ben Gvir i Bezalel Smotrich, pozvali su na agresivniji vojni odgovor.
Ben Gvir je pozvao Netanyahua da se suprotstavi Trumpu "i jasno stavi do znanja da Država Izrael to ne može tolerisati".
Krivica se pripisuje američkim pregovaračima
Uprkos izraelskom nezadovoljstvu predstojećim sporazumom, relativno prigušena reakcija je u oštrom kontrastu sa Netanyahuovom žestokom kampanjom protiv iranskog nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, postignutog pod posredovanjem bivšeg predsjednika Baracka Obame. Taj napor je kulminirao kontroverznim obraćanjem Kongresu u kojem je premijer tvrdio da je sporazum historijska greška. S Trumpom, ta opcija je isključena.
Netanyahu je uložio veliki dio svog političkog kapitala u odnos s Trumpom. Javno izazivanje njega nosilo bi još veći politički rizik, posebno s obzirom na to da se bliže izbori.
Umjesto toga, kažu izvori, Netanyahu krivi američke pregovarače - Jareda Kushnera i Stevea Witkoffa - za usmjeravanje predsjednika ka okončanju sukoba. Mediji bliski Netanyahuu napali su pregovarački tim, držeći premijera podalje od javnosti.
„Kushner, Witkoff i Vance su izabrali ekonomiju umjesto preživljavanja“, rekao je ove sedmice Yaakov Bardugo, televizijski voditelj koji se smatra vrlo bliskim premijeru, na pro-Netanyahuovom Kanalu 14. „Uz svo dužno poštovanje prema sporazumima koje sklapaju, mi smo ti koji ovdje živimo.“
Ali osoba upoznata s američko-izraelskim pregovorima rekla je da jaz odražava dublje pogrešno tumačenje s izraelske strane.
„Izraelci su bili toliko fokusirani na promjenu režima u Iranu da nisu u potpunosti shvatili da bi rat mogao dovesti do promjene režima u Washingtonu“, rekao je izvor. Trump je, dodao je, prepoznao da narativ o Izraelu koji uvlači Sjedinjene Države u veliki rat na Bliskom istoku politički šteti njemu i krenuo je u ponovno uspostavljanje kontrole.
„Trump je shvatio da ga narativ 'Bibi je glavni' uništava, pa je morao pokazati ko je zaista glavni“, rekla je osoba, koristeći Netanyahuov nadimak.
Izgleda da je i sam Trump ovo naglasio prošle sedmice.
„Bibi je dobar dečko, radit će šta mu kažem“, rekao je.
Ovo nije prvi put da je Trump naglo prekinuo jedan od Netanyahuovih ratova. U Gazi, Iranu i Libanu, Trump je bio taj koji je pozvao na prekid. Trump je prisilio Netanyahua na povlačenje, čak i dok je najdugovječniji izraelski lider želio nastaviti ratove.
"Netanjahu ne zna kada da stane"
Ljudi koji godinama blisko sarađuju s izraelskim premijerom opisuju ono što vide kao dosljedan obrazac. "Netanjahu nikad ne zna kada stati i smanjiti svoje gubitke", rekao je jedan od njih.
Kritičari ga optužuju da nije uspio pretvoriti taktičke i operativne vojne uspjehe u strateške dobitke. "Netanjahu ima jednu značajnu stratešku slabost - nedostatak volje ili sposobnosti da donosi teške odluke koje nadopunjuju vojne poteze", rekao je bivši izraelski sigurnosni zvaničnik. "Zato se strateška pozicija Izraela nije poboljšala, već se čak i pogoršala. Iranski režim ostaje na vlasti, njegov nuklearni program je neriješen, a regionalni posrednici - uključujući Hezbolah i Hamas - ostaju aktivni."
Ishod rata bi također mogao zakomplicirati premijerov politički narativ uoči predstojećih izbora i ugroziti njegove izglede za reizbor.
Iranska kampanja trebala je biti središnji stub njegovih napora da preoblikuje svoje naslijeđe nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, a planirao je predstaviti viziju transformiranog Bliskog istoka.
Nedavna anketa Izraelskog instituta za studije nacionalne sigurnosti (INSS) pokazala je da 45% Izraelaca vjeruje da se situacija s Iranom pogoršala u odnosu na period prije 7. oktobra, dok 31% vjeruje da se poboljšala. Gotovo polovina ispitanika vjeruje da je malo vjerovatno da će Izrael pobijediti ili da je već izgubio rat protiv Irana, pokazala je anketa, dok samo 41% ostaje optimistično da će Izrael pobijediti.
Trumpova kompenzacija Netanyahuu
Izraelski izvori vide Trumpov pritisak na Saudijsku Arabiju i druge zaljevske zemlje da normalizuju odnose s Izraelom i prošire Abrahamov sporazum kao oblik političke kompenzacije. Ali oni ostaju skeptični prema stvarnom napretku, s obzirom na saudijske zahtjeve za kredibilnim putem ka palestinskoj državnosti i ograničenja koja je nametnula Netanyahuova desničarska koalicija.
Trump bi mogao Netanyahuu pružiti dodatnu političku kompenzaciju prije izborne kampanje, rekao je jedan od izvora, u obliku predsjedničke posjete, izjava podrške ili obrambenih sporazuma koji bi pokazali njihov snažan savez.
Međutim, implikacije bi mogle ići dublje od neposrednog izbornog ciklusa - i doticati se centralne naracije Netanyahuove političke karijere. Više od tri decenije, on sebe definira kao lidera koji će se suprotstaviti iranskim nuklearnim ambicijama stalnim pritiskom, vojnom silom i bliskom koordinacijom s Washingtonom.
„Teško je dovoljno naglasiti koliko duboko Netanyahu osjeća ovaj trenutak kao mogući lični i politički poraz“, rekao je Danny Citrinowicz, viši istraživač na INSS-u.
Netanyahu, napisao je na Xu, izgradio je svoj politički identitet na tome što je "gospodin Iran" - lider koji je insistirao da samo sila može zaustaviti režim. Sada, nakon onoga što je Citrinowicz opisao kao "više rundi operativnih uspjeha, ali jedan ubjedljiv strateški neuspjeh", Netanyahu bi mogao biti prisiljen prihvatiti sporazum koji "ne samo legitimizira upravo režim koji je nastojao oslabiti, već i otkriva slom njegove dugogodišnje iranske doktrine".
