Godinama unazad, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini slušao je istu priču: Izborni zakon je sudbonosno pitanje, prijetnja opstanku konstitutivnog naroda i sredstvo Sarajeva za „uzurpiranje prava Hrvata“. Čelnik HDZ-a BiH, Dragan Čović, u svim izbornim ciklusima igra ovu kartu vješto, tvrdeći kako će se zakon morati mijenjati, dok stranka istovremeno profitira od njegovih postojećih odredbi.
Prije nekoliko godina, Čović je u emotivnom razgovoru s tadašnjom predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović tvrdio kako je Izborni zakon „bolna politička rana“ za Hrvate i obećao da će ga promijeniti. Pred svjedocima je naglašavao da će, nakon realizacije promjena, spokojno napustiti političku scenu. Obećanja su dirnula visoke goste iz Hrvatske, ali, kao što vrijeme pokazuje, bila su potpuno lažna. Ni promjene zakona nije bilo, ni povlačenja s čela HDZ-a BiH.
Istina je jasna: Čović je godinama slagao – i domaću javnost, i političke partnere, i vlastiti narod. A razlog nije samo nesposobnost. HDZ BiH godinama profitira od ovog „toksičnog“ zakona, pod plaštom borbe za prava Hrvata. Na taj način, stranka cementira svoju dominaciju na hrvatskom etno-teritoriju i istovremeno guši svaku oporbenu inicijativu.
I dok se Čović pravi borcem za nacionalna prava, njegova politička strategija otkriva zabrinjavajući paradoks: za promjene zakona traži podršku Milorada Dodika i SNSD-a. Ovaj savez, čini se, više služi održavanju Dodikovog statusa quo nego rješavanju problema Hrvata u BiH. Čović je davno poručio Srbima: „Čuvajte svoju RS“, dok hrvatska pitanja drži u pregovaračkom limbu.
Takva taktika je neobjašnjiva: ključne promjene Izbornog zakona ovise prvenstveno o kompromisu hrvatskih i bošnjačkih lidera, a ne Dodikovoj volji. Ipak, Čović je uvjerio i vrh Hrvatske da je Dodik strateški partner bez kojeg zakon ne može biti promijenjen. Rezultat je politički cirkus: planirane promjene zakona dodatno iritiraju Sarajevo, a Hrvati ostaju zarobljeni između apatične opozicije i strateških kalkulacija stranke koja ih navodno štiti.
Postavlja se pitanje: da li HDZ BiH zaista želi promjenu Izbornog zakona ili je riječ o dugoročnoj političkoj investiciji? Jasno je da HDZ decenijama parazitira na postojećim pravilima, koristeći „ugroženost Hrvata“ kao izborni adut.
Oporba sada ima priliku: javno zatražiti od Čovića odgovor zašto dvadeset godina nije realizirao promjene zakona, zašto politički prioritet daje Dodiku, i konačno, da li HDZ BiH uopće želi da se izborna pravila mijenjaju ili mu trenutni zakon savršeno odgovara.
Dok se Hrvati i dalje sluđuju, Čović nastavlja igrati igru dvostruke naracije: navodno borac za prava svog naroda, a u stvarnosti majstor političkog preživljavanja i kalkulacija. A Hrvatska i BiH i dalje gledaju i čekaju – dvadeset godina kasnije – istu priču, sa istim lažima i bez stvarnog rješenja.
