Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u intervjuu za Federalnu televiziju govorio je o nizu ključnih političkih i ekonomskih tema, od usvajanja budžeta institucija Bosne i Hercegovine do pitanja Ureda visokog predstavnika, raspodjele prihoda, energetskih projekata i odnosa među političkim akterima.
Ocjenjujući tekuću godinu, Čović je naveo da je riječ o jednom od zahtjevnijih perioda za funkcionisanje države, naglasivši da su unutrašnji problemi izraženiji od vanjskih izazova. Kako je istakao, ukupna politička i institucionalna slika dodatno je opterećena sporim donošenjem odluka i nedostatkom koordinacije.
Kada je riječ o budžetu na nivou države, podsjetio je da je Vijeće ministara napravilo važan iskorak njegovim usvajanjem, izražavajući očekivanje da će daljnja procedura u Predsjedništvu BiH i Parlamentarnoj skupštini proteći bez zastoja. Uputio je i pohvale radu izvršne vlasti, naglašavajući da su pripreme već završene i da postoji prostor za brzo usvajanje.
Govoreći o infrastrukturnim projektima, posebno se osvrnuo na pitanje graničnog prelaza Gradiška, za koji smatra da je neopravdano uvučen u političke rasprave.
“Nedopustivo je da kad ga završite, uložite ogroman novac i napor, neko kaže: to ne ide. I da ga veže za bilo koji drugi projekat”, naveo je Čović, pitajući se kako objasniti predstavnicima vlade Republike Hrvatske, koja je uložila 60 miliona u taj prelaz, da “zbog naših nadmudrljivanja ovamo mi nismo u stanju staviti ga u funkciju”.
Dotakao se i dugotrajnog spora oko raspodjele prihoda od PDV-a između entiteta, ocijenivši takvu situaciju nelogičnom u trenutku kada se vlasti istovremeno zadužuju. Smatra da bi rješenje tog pitanja donijelo korist svim nivoima vlasti, ali da politički dogovor i dalje izostaje.
Odlazak visokog predstavnika Christian Schmidt, kako je rekao, dočekao ga je neočekivano, podsjećajući da je nedavno razgovarao s njim bez naznaka o takvoj odluci. Ponovio je stav da bi OHR trebao proći kroz transformaciju i eventualno biti izmješten bliže evropskim institucijama, uz redefinisane nadležnosti.
Kritiku je uputio i na odluke koje se odnose na državnu imovinu, smatrajući da su pojedine od njih usporile realizaciju važnih projekata. Kao primjer naveo je izgradnju autoceste kod Mostara.
“Jedan od primjera je autocesta pored Mostara. Dok nekih stotinjak kvadratnih metara vojne imovine, proglašene neperspektivnom, ne bude riješeno, mi ne možemo graditi, ne smijemo potpisati ugovor”, pojasnio je.
U osvrtu na međunarodne odnose, naglasio je značaj uloge Sjedinjenih Američkih Država u BiH, ocjenjujući da njihov uticaj ostaje ključan za rješavanje otvorenih pitanja, dok Evropska unija, prema njegovom mišljenju, ima sve slabiji politički zamah u regiji.
Govoreći o projektu Južne plinske interkonekcije, objasnio je razloge zbog kojih je podržan model sa stranim partnerom, nakon što unutar BiH nije postignut dogovor o zajedničkoj kompaniji.
“Nismo znali odraditi svoj posao. Ponudili smo varijantu da napravimo novu tvrtku u Mostaru. Zatim da napravimo zajedničku tvrtku s udjelima BH Gasa, Plinacra i Elektroprivrede Mostara s jednakim udjelima. Ništa od toga nije prošlo”, naveo je Čović.
Odbacio je tvrdnje o rizičnosti tog aranžmana, poručivši: “Kakav rizik preuzima BiH ako dođe partner i uloži milijardu i pol dolara? Ako ništa ne napravi, odlazi odavde.” Zaključio je da kontrola ostaje kod nas jer “Bosna i Hercegovina upravlja svim. Sve je u našim rukama.”
Na političkom planu, osvrnuo se i na saradnju sa Milorad Dodik, naglašavajući da ona traje godinama uprkos različitim političkim stavovima, posebno kada je riječ o NATO integracijama. Istakao je i da češće komunicira s liderom SDP-a Nermin Nikšić nego s Dodikom.
Optužbe o blokiranju institucija odbacio je kao neutemeljene, podsjećajući na ranije političke zastoje uzrokovane djelovanjem drugih aktera. Govoreći o izmjenama izbornog zakonodavstva, ponovio je stav da Bosna i Hercegovina ne može funkcionisati kao klasična građanska država bez uvažavanja konstitutivnosti naroda.
Na kraju se osvrnuo i na pitanje trećeg entiteta, naglasivši da se ta tema u političkom prostoru pojavljuje decenijama. “To je službeni zahtjev zadnjih 35 godina, a neki se s tim igraju.” Zaključio je da “samo neodgovorna bošnjačka politika može natjerati nekoga da razmišlja isključivo na taj način” te da se “ništa neće riješiti bez dogovora sva tri naroda”.
