Akademski put Dragana Čovića ponovo je postao predmet političke i javne pažnje nakon što je Sveučilište u Mostaru potvrdilo da je lider HDZ-a BiH stekao zvanje magistra, ali istovremeno odbilo objaviti dio dokumentacije koja bi omogućila potpuniji uvid u okolnosti sticanja te titule.
Čović već godinama u javnim biografijama navodi da je krajem osamdesetih godina završio magistarski studij na području mašinstva u Mostaru. Međutim, podaci iz odgovora univerzitetske institucije otvorili su dodatna pitanja, posebno zbog razlike u navođenju godine završetka studija.
Prema službenom odgovoru, Čović je upisao postdiplomski studij mašinstva, smjer Upravljanje proizvodnjom, te završio sve obaveze predviđene programom. Kao tema magistarskog rada navedena je analiza strukture rada u procesu izrade alata, dok je kao mentor naveden profesor sa tadašnjeg Mašinskog fakulteta u Mostaru.
Ipak, javnosti nisu predočeni svi elementi koji bi pokazali kompletan tok akademskog procesa. Nisu objavljeni podaci o tačnom datumu odbrane rada, sastavu komisije koja je ocjenjivala magistarski rad, broju diplome, niti zapisnik sa same odbrane.
Upravo ti dokumenti predstavljaju ključne dijelove akademske procedure jer potvrđuju ne samo postojanje određene kvalifikacije, nego i način na koji je ona stečena.
Dodatnu pažnju izazvalo je pitanje pojedinih ispita iz postdiplomskog programa. Na zahtjeve za detaljnije informacije o predmetima, ocjenama i nastavnicima koji su učestvovali u procesu, odgovoreno je općom konstatacijom da su sve studijske obaveze bile ispunjene.
Takav odgovor nije uklonio ranije javno iznesene dileme i ostavio je prostor za daljnje rasprave o dostupnosti akademskih evidencija javnih funkcionera.
Sa Sveučilišta su obrazložili da dio traženih dokumenata sadrži lične podatke koji ne mogu biti dostavljeni bez odgovarajućeg pravnog osnova. Istaknuto je da je javni interes zadovoljen objavljivanjem osnovnih informacija o studiju, temi rada i mentoru.
S druge strane, zagovornici veće transparentnosti smatraju da osobe koje obavljaju najviše državne funkcije moraju biti spremne na viši nivo javne provjere, posebno kada je riječ o akademskim titulama koje predstavljaju dio njihovih službenih biografija.
Čovićev politički utjecaj u Bosni i Hercegovini traje decenijama, a njegove akademske reference često su isticane kao dio profesionalnog puta koji je prethodio ulasku u visoku politiku. Upravo zbog toga, pitanje dostupnosti službenih dokumenata dobilo je širu političku dimenziju.
Slučaj je ponovo otvorio raspravu o granici između zaštite privatnosti i prava javnosti da provjerava biografije nosilaca najvažnijih političkih funkcija.
Iako je potvrđeno da je magistarska titula evidentirana u službenim registrima, dio dokumentacije koji bi dao potpuniju sliku o procesu njenog sticanja i dalje ostaje van domašaja javnosti.
