Već neko vrijeme, teritorijom Bosne i Hercegovine, posebno dijelovima Federacije s većinskim hrvatskim stanovništvom, postaju sve prisutniji simboli tzv. Herceg-Bosne.
Postavlja se pitanje: Da li su ovi znakovi samo nostalgija za prošlošću ili dio većeg plana, testiranje terena za povratak entiteta, iako je presudom Haškog tribunala označena kao zločinački projekt, stvoren udruženim zločinačkim poduhvatom? Kako je moguće da u zemlji koja je doživjela brutalnu agresiju i genocid, prostor javnog života i dalje zagađuju simboli paradržavnog entiteta koji je odgovoran za stravične zločine nad civilima? Da li se kroz ovaj proces simbolički polako vraća Herceg-Bosna, na mala vrata, kroz obilježja i provokacije?
Ambicija tihe revizije – testiranje tolerancije prema simbolima Herceg-Bosne
Pojava zastava, grbova i grafita s obilježjima Herceg-Bosne na području gdje žive Hrvati sve je očiglednija. Na prvi pogled, radi se o javnim provokacijama, no kada se dublje zagleda, čini se da ova pojava nosi mnogo opasniju poruku. Kroz javna obilježja i promoviranje simbolike Herceg-Bosne, postavlja se pitanje ispituje li hrvatska politička elita granice tolerancije Bošnjaka i institucija BiH? Da li je cilj nametnuti Herceg-Bosnu postepeno, tiho, bez službenih najava i otvorenih političkih deklaracija, ali s vrlo jasnim simboličkim porukama?
Herceg-Bosna: 31 godina od formiranja entiteta koji je ostavio duboke rane
Obnavljanje zločinačke simbolike – strategija ili slučajnost?
Pod krinkom nacionalnih simbola i „kulture sjećanja“, javni prostor širom Bosne i Hercegovine, od Mostara do Livna, ispunjava se obilježjima Herceg-Bosne. S namjerom ili bez nje, ovo ponašanje podsjeća na strategiju tihe provokacije, gdje se svaki grafit, svaka zastava i svaki natpis s imenom zločinaca može tumačiti kao test granica i reakcije. Da li su tužilaštva svjesna da ovakvo ponašanje prelazi iz puke nostalgije u planski projekat vraćanja Herceg-Bosne? Činjenica je da reakcije institucija izostaju – da li šutnja predstavlja prećutnu podršku ili neznanje?
Društvene mreže – sredstvo za promicanje Herceg-Bosne bez odgovornosti
Pored uličnih provokacija, društvene mreže su postale žarište za promoviranje Herceg-Bosne. Stranice poput “Hrvati Herceg-Bosne” i “Herceg Bosna Vitez” šire propagandu koja veliča zločinački projekat, promovira simbole nacističke NDH i otvoreno izaziva mržnju prema Bošnjacima. Iza maske „zajedničke kulturne baštine“ krije se opasan narativ – onaj koji sve više sugerira povratak Herceg-Bosne. Kroz ovakve aktivnosti, ispituje se reakcija javnosti, ali i nadležnih organa, dok identitet administratora ostaje nepoznat, a mržnja nesmetano buja.
Provokacije u javnom prostoru – test tolerancije Bošnjaka i slabosti države
Postavljanje zastave Herceg-Bosne u selu Kruščica kod Viteza, većinski bošnjačkom mjestu, mnogi su doživjeli kao jasan primjer „ispitivanja tla“. Da li su Bošnjaci spremni da trpe provokacije, čak i kada ih vlastita država ostavlja nezaštićenima? Nedavna akcija u Donjoj Blatnici, gdje je kružni tok ukrašen šahovnicama uz najavu da će ovakvi simboli biti postavljeni širom Herceg-Bosne, čini se kao opasna strategija ispitivanja granica. Svako novo obilježje na javnim površinama postaje novi korak u testiranju tolerancije, kao i slabosti institucija BiH.
Ako reakcija izostane – šta slijedi?
U zemlji koja je prošla kroz krvavi rat i preživjela genocid, pitanja o veličanju zločina ne smiju se ignorisati. Ako vlasti ne prepoznaju ovo kao ozbiljnu prijetnju, šta slijedi? Da li će se simbolika Herceg-Bosne ušunjati u svaki kutak Federacije i, tiho i podmuklo, normalizirati prisustvo entiteta koji je haški Tribunal presudio kao zločinački? Sve dok institucije šute, rizik da se tiha ambicija preokrene u stvarnost sve je veći.
