U domaćoj politici ideje više nisu alat za rješavanje problema, nego oružje u borbi za zasluge. Ne mjeri se šta će biti urađeno, nego ko je prvi rekao da bi nešto trebalo da bude urađeno.
Nekad se citira, nekad parafrazira Nikola Tesla, pa se kroz podbadanje provuče ona čuvena misao o krađi ideja. Samo što kod nas problem odavno nije u tome ko je kome šta „uzeo“, nego što se sve češće zaboravi ono suštinsko da bi ideja trebalo da završi kao konkretna mjera, a ne kao politički trofej.
Posljednjih dana to se najbolje vidi na primjeru inicijative za ukidanje PDV na lijekove. Prijedlog koji bi značio veliko olakšanje za građane, vrlo brzo je skrenuo u poznatom pravcu. Umjesto rasprave o efektima, modelima i mogućnostima, dobili smo raspravu o tome ko je tu ideju prvi izgovorio.
Nakon što je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković predstavio inicijativu, šef Kluba poslanika SNSD Srđan Mazalica reagovao je gotovo refleksno – kako bi podsjetio na hronologiju zasluga. Inicijativa je, kaže, postojala još 2018. godine, zatim je 2023. dobila širu podršku fondova, pa 2025. i institucija. Zaključak: „Draško opet kasni.“
Sličan obrazac već smo gledali i kod besplatnih udžbenika. Premijer najavi realizaciju, gradonačelnik uzvrati da je riječ o preuzetoj ideji, pa malo citira Teslu. Odgovor stiže brzo – ni to nije original, nego proširena verzija već postojećeg modela. I tako, iz replike u repliku, ideja se razvija samo u jednom pravcu – ka političkom prepucavanju.
U međuvremenu, ono zbog čega su ideje uopšte pokrenute ostaje po strani.
Populizam
Komunikolog Mladen Bubonjić, kaže da je sve to – populizam.
– Ništa neuobičajeno. Do sada smo više puta mogli da vidimo i čujemo slične poruke i inicijative. Sve je to populizam. Dobrim dijelom su oni svjesni da se ništa od toga ne može ispuniti ili se mogu ispuniti tek određeni segmenti. Pogledajte samo šta je sve obećavano posljednjih izbornih ciklusa, a koliko je toga ispunjeno. Sve se na kraju svodi na obećanja za javnost, važno je ko šta obeća. Sve se otelo kontroli. Obećava se kapom i šakom, bitno je ko će prvi obećati. To je, dakle, čisti populizam i nastojanje da se dobije naklonost birača – smatra Bubonjić.
Političari, kaže on, na taj način mogu još više da se ogade onim biračima koji su inače svjesni njihovog djelovanja.
– A ovi koji nisu – oni su svakako stranačka baza. Mogu im govoriti šta hoće, oni svakako glasaju – kaže Bubonjić.
Manipulacija
Sociolo Drago Vuković, ocjenjuje da se sve svodi na borbu za jeftine političke poene.
– Iz ugla sociološke analize, ja to posmatram kao oblik manipulacije ljudima. Sve to ima neku opravdavajuću varijantu u smislu borbe za vlast. Te zasluge su tipičan rezultat tog poimanja politike. U uređenim društvima, sa razvijenim politikama i demokratijama, za takve ideje se ne pripisuju neke posebne zasluge. Uostalom, politika počiva na idejama i ideologijama da se određene stvari rade u korist građana, za bolji život ljudi, da budu srećni i zadovoljni, i sve to bi trebalo da bude i obaveza politike – naglasio je on.
Politika, kaže Vuković, mora da bude u službi građana.
-To vam je kao kad mi idemo kod ljekara, pa on nešto dobro uradi i onda se mi njemu zahvaljujemo, častimo… A njegova obaveza je da nam pomaže, to mu je ključni posao. Tako i politika mora da bude u službi građana – rekao je on.
