MADURO JE BIO PREDJELO, HOĆE LI HAMNEI BITI GLAVNO JELO?

Da li je Trump spreman zapaliti Bliski istok kako bi svrgnuo Hamneija?

Donald Trump Ali Hamnei

Maduro je bio na meniju u januaru, hoće li Hamnei biti poslužen u februaru?

Veličanstvena vojska posuta zvijezdama lebdi uz iransku obalu. Trump prijeti vatrom i sumporom. Svi očekuju napad na Islamsku Republiku, osnivača "Osovine zla", slogan koji je skovao George Bush Jr. kako bi označio odmetničke režime koji će biti svrgnuti u ime demokratije i slobode. Da li se Trump preobratio u revolucionarnu vjeru neokonzervativaca? Ili je Bush Jr. bio trumpista ispred svog vremena? Vrijedi se udubiti u ovaj očigledni paradoks. Ukratko, šta Amerika želi, od sebe i od nas?

Trump je izgradio svoj dvostruki uspon u Bijelu kuću, s kontra-intervencijom puča, na principu Amerika na prvom mjestu. Ponuđeno kao izbor, praktično obavezno. Kriza nacije Zvijezda i pruga je preduboka da bi se upustila u avanture usmjerene na iskupljenje napaćenog čovječanstva. Nacija tako podijeljena ne može si priuštiti prave ratove, a kamoli u udaljenim regijama koje ne uzbuđuju duboku Ameriku, za koju Trump stoji kao nosilac standarda. Istina je da je rat u krvi Amerikanaca. Gotovo neurotično: otprilike 400 vojnih intervencija u 250 godina (1776-2026).

Polovina od Drugog svjetskog rata, četvrtina od proglašenog kraja Hladnog rata, uprkos mirovnim dividendama koje je pjevao Clinton. Pa ipak, administracija na vrhu, sigurno ne banda bombaša samoubica, čini se svjesnom vanredne situacije koja savjetuje protiv ratnih obaveza, posebno u tako neposrednoj blizini. Maduro je bio na meniju u januaru, hoće li Hamnei biti poslužen u februaru? Postoji potpuna zbrka oko svrhe poduhvata. Samolegitimiziran kao kazna za masakr demonstranata protiv režima, a zatim se okrenuo napadu na nuklearni i raketni program Pasdarana (ali zar nam nije rečeno da je uništen?).

Dok čekamo da saznamo hoće li se napad dogoditi, u koje svrhe i s kakvim rezultatima, tražimo opravdanje za operaciju koja baca vladajuće klase naftne industrije Perzijskog zaljeva u previranja i potresa cijeli Bliski istok. Počevši od Izraela, kojem prijeti snažna perzijska odmazda. Bivši evropski saveznici su također uznemireni, posebno Kina i Rusija. Svi se boje domino efekta ako bi se blokirao Hormuški moreuz, kroz koji protiče četvrtina svjetske nafte. Vrhovni komandant izgleda neodlučno šta da radi. Osim ako nije mobilizirao Armadu iz vojne požude, koja podsjeća na igračke vojnike. Psihologija je važna, posebno kod onih kojima dominira ego toliko ogroman da izaziva saosjećanje. Jedina logika koja se opire ovim premisama je ekonomski rat.

Ukrasti energetske i mineralne resurse od rivalske Kine i kvazi-prijateljske Rusije. Podijeliti ih i tako oslabiti u okviru trajnih pregovora u sjeni ultra-tehnoloških američkih nosača aviona. Militarizacija Umjetnosti dogovora, poslovne tehnike čija je Trump toliko strastvena, naslov je njegove autobiografije iz 1987. Vojni pritisak se koristi ne za promjenu suprotstavljenog režima, već za promjenu njegovog mišljenja i prilagođavanje Trumpovim interesima, odnosno američkim. Strateška poker igra s izuzetno visokim ulozima.

Šta ako nešto pođe po zlu i Amerika mora ići u rat da bi spasila obraz, ili šta bi od nje ostalo? Ako je tako, kojeg vladara bi Washington mogao nametnuti Teheranu i kakve garancije bi mogao ponuditi u vezi s nuklearnim oružjem? I šta ako plamen dotakne Izrael, nuklearnu silu usred ratne histerije, s osakaćenim vođom, dobrovoljnim taocem doseljenika i vjerskih ultracionista?

Da smo u eri Hladnog rata, kada su Sovjeti i Sjedinjene Američke Države sklopili snažan pakt koji je isključivao direktan sukob, a dozvoljavao posredničke ratove u Trećem svijetu, bili bismo manje zabrinuti. Ali prvo, svijet bivših kolonija sada ima više od jedne medalje za igru ​​za stolom velikih sila. Drugo, Sjedinjene Američke Države, Kina i Rusija ne žele ratovati. Ali sa sadašnjom tehnologijom, rat može sam započeti. Dovoljna je samo iskra. Mahanje zapaljenim vatrometom u blizini spomenika Drugog svjetskog rata je opasan sport, čak i za Trumpa. Osim ako ga ljubav prema igri ne navede da se osloni na bacanje medalje koju mu je dala gospođa Machado, a koja ga kruniše prvim dobitnikom polovne Nobelove nagrade.


Znate više o temi ili prijavi grešku Komentari