Međunarodni dan žena, 8. mart, u javnom prostoru često je pretvoren u simboličan praznik pažnje, poklona i cvijeća. Ulice se ispune karanfilima, političke partije organizuju susrete sa aktivima žena, a društvene mreže preplave poruke zahvalnosti, poštovanja i lijepih želja.
Naizgled, riječ je o danu slavljenja žena, njihovog doprinosa društvu i borbe za ravnopravnost.
Ali iza tog jednog dana pažnje često ostaje tišina o problemima sa kojima se mnoge žene suočavaju svakodnevno.
Tišina o nasilju koje se dešava iza zatvorenih vrata domova. O strahu, poniženju i godinama trpljenja. Upravo ta druga strana 8. marta često ostaje nevidljiva – ona koja nije slavlje, već borba za dostojanstvo, sigurnost i pravo na život bez nasilja.
U Bosni i Hercegovini mnoge žene i dalje žive sa svojim nasilnicima. Nasilje nad ženama nije samo povremena vijest iz crne hronike, već realnost koja se odvija u brojnim porodicama. Žrtve nasilja često ostaju bez podrške – ne samo sistema, nego i okoline, pa čak i vlastite porodice.
Za mnoge žene izlazak iz nasilnog odnosa predstavlja dug i težak put, ispunjen strahom, ekonomskom neizvjesnošću i neizvjesnošću šta dolazi poslije.
Godine nasilja iza zatvorenih vrata
Priče žena koje su preživjele nasilje često imaju sličan obrazac – godine psihičkog pritiska, uvreda i prijetnji koje prerastaju u fizičko nasilje. Mnoge od njih dugo ostaju u takvim odnosima jer nemaju gdje otići, nemaju finansijsku sigurnost ili strahuju za svoju djecu.
U pojedinim slučajevima žene napuštaju nasilnike tek nakon dugogodišnjeg trpljenja. Nakon odlaska često počinju novi život gotovo od nule – same brinu o djeci, rade više poslova kako bi osigurale osnovne životne potrebe i pokušavaju izgraditi život bez straha.
Mnoge od njih dio tog puta započinju u sigurnim kućama, mjestima koja često predstavljaju jedinu zaštitu u trenutku kada nasilje postane nepodnošljivo.
Ipak, i nakon izlaska iz nasilnog odnosa, posljedice ostaju. Traume, finansijski problemi i sporost institucija često dodatno otežavaju proces oporavka i povratka u normalan život.
Statistika koja upozorava
Podaci institucija pokazuju koliko je problem nasilja nad ženama ozbiljan.
U periodu od 2015. do 2020. godine u Bosni i Hercegovini ubijeno je 56 žena.
U periodu od 2021. do 2022. godine ubijeno je 16 žena, dok je od 2023. do 2024. godine ubijeno još 35 žena.
Ukupno je, prema dostupnim podacima, od 2015. godine u Bosni i Hercegovini ubijeno 107 žena.
U velikom broju slučajeva riječ je o femicidu – ubistvima žena koje su počinili njihovi partneri ili bivši partneri. Samo u posljednjem periodu najmanje 17 ubijenih žena bilo je u partnerskoj vezi sa počiniocem.
Posebno potresni slučajevi, poput ubistva Aldine Jahić u Mostaru, ponovo su otvorili pitanje odgovornosti sistema i pravovremenog reagovanja institucija kada je riječ o zaštiti žena od nasilja.
Iza svake brojke stoji izgubljen život – život koji je mogao biti spašen.
Nasilje ima mnogo lica
Nasilje nad ženama ne podrazumijeva samo fizičke napade.
Ono može biti i psihičko, ekonomsko ili seksualno. Prijetnje, ponižavanje, stalna kontrola, izolacija od porodice i prijatelja, zabrana rada ili uskraćivanje novca samo su neki od oblika nasilja koji često ostaju neprepoznati ili se minimiziraju.
Upravo zato je važno o nasilju govoriti otvoreno – prepoznati ga na vrijeme i reagovati prije nego što posljedice postanu tragične.
Nasilje nije privatna stvar
Borba protiv nasilja nad ženama ne može se svesti na jedan dan u godini. Ona zahtijeva kontinuiran rad institucija, društva i zajednice.
Svaki prijavljeni slučaj može biti korak ka spašavanju života.
Ako neko trpi nasilje, važno je znati da pomoć postoji.
Policija – 122
SOS linija za pomoć ženama žrtvama nasilja u Federaciji BiH – 1265
SOS linija za pomoć ženama žrtvama nasilja u RS-u – 1264
Jedan poziv može biti prvi korak ka zaštiti.
Jer nasilje nikada nije privatna stvar – a šutnja je često najopasniji saveznik nasilnika.
