Dok potpisnici upozoravaju na islamofobiju i kampanju protiv Bošnjaka, kritičari tvrde da dokument više otvara pitanja o unutrašnjim političkim odnosima nego što nudi konkretna rješenja.
U Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevo održano je potpisivanje zajedničke izjave 33 istaknuta predstavnika akademske, političke, kulturne i vjerske scene Bošnjaka, događaj koji je dio domaćih medija odmah označio kao historijski i prekretnicu u javnom artikuliranju političkih i društvenih stavova o položaju Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Inicijatori dokumenta bili su Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Bošnjačka zajednica kulture, humanitarna organizacija Merhamet te Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, što je već u startu dalo dokumentu težinu jer je okupio različite segmente bošnjačkog društva – od vjerskih autoriteta do kulturnih i akademskih predstavnika.
Poruke iz izjave: odbrana identiteta i upozorenje na stigmatizaciju
Reisul-ulema Husein Kavazović u obraćanju nakon potpisivanja naglasio je da se izjavom odlučno odbacuju tvrdnje o navodnoj sistemskoj ugroženosti kršćana i o široko rasprostranjenom antisemitizmu u Bosni i Hercegovini. Takve tvrdnje, kako je navedeno, dio su šire političke i medijske kampanje koja ima za cilj delegitimizaciju Bošnjaka i slabljenje njihove političke pozicije unutar države.
U dokumentu se ističe da Bosna i Hercegovina nije prostor „sukoba civilizacija“, već društvo koje je historijski oblikovano susretom različitih religija, kultura i identiteta. Poseban naglasak stavljen je na činjenicu da je islam imao presudnu ulogu u formiranju bošnjačkog nacionalnog identiteta, ali da taj identitet nije u suprotnosti s evropskim demokratskim vrijednostima, niti sa sekularnim uređenjem države.
Potpisnici su, također, upozorili na pojave historijskog revizionizma, islamofobije i političkih manipulacija, ocjenjujući da takvi procesi predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti države i međunacionalnim odnosima.
Jedinstvena poruka iz Sarajeva: Bošnjački lideri potpisali izjavu protiv govora mržnje i lažnih narativa o BiH
Politički kontekst: reakcija na zaoštravanje retorike
Iako u tekstu izjave nisu direktno imenovani pojedini političari, jasno je da je dokument nastao u kontekstu pojačanih političkih tenzija i izjava predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik, koje su posljednjih mjeseci izazvale burne reakcije u javnosti. Njegove tvrdnje o navodnoj islamizaciji Bosne i Hercegovine i o ugroženosti Srba i kršćana dio su šireg političkog narativa koji se već godinama koristi u političkim sukobima unutar zemlje.
Upravo takav diskurs potpisnici izjave prepoznaju kao nastavak retorike koja je i u prošlosti bila uvod u ozbiljne političke i sigurnosne krize, te pozivaju nadležne institucije da odlučnije reaguju na govor mržnje i širenje netrpeljivosti.
Međunarodni okvir i pitanje islamofobije
Potpisivanje izjave vremenski se poklopilo s obilježavanjem 15. marta – Međunarodnog dana borbe protiv islamofobije u organizaciji Vijeće Evrope. Tim povodom je u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope govorila zastupnica Sabina Ćudić, koja je islamofobiju nazvala jednim od ključnih izazova savremene Evrope i upozorila da odnos prema muslimanima postaje svojevrsni test vjerodostojnosti evropskih demokratskih vrijednosti.
Ovaj paralelni međunarodni kontekst dao je dodatnu dimenziju domaćoj izjavi, jer je pitanje odnosa prema muslimanima i islamofobije već duže vrijeme tema rasprava i na evropskom nivou, posebno nakon niza incidenata i političkih kampanja usmjerenih protiv muslimanskih zajednica u pojedinim državama.
Podijeljene reakcije: historijski dokument ili politička deklaracija bez snage
Dok su pojedini mediji i dio javnosti dokument opisali kao historijski i nužan odgovor na rastuću stigmatizaciju Bošnjaka, drugi su bili znatno rezerviraniji. Kritičari smatraju da izjava, iako politički značajna na simboličkom nivou, ne donosi konkretne mehanizme za borbu protiv govora mržnje, diskriminacije i političke manipulacije.
Postavlja se i pitanje koliki će stvarni politički i međunarodni domet imati dokument koji je prije svega upućen domaćoj javnosti, dok je njegov utjecaj izvan granica Bosne i Hercegovine za sada ostao ograničen.
Deklaracija o islamofobiji: Bošnjačko jedinstvo na papiru ili početak stvarne političke strategije - Jedinstvo za kameru?
Unutrašnje političke kontradikcije
Dodatne polemike izazvala je činjenica da su među potpisnicima i političke i vjerske figure koje su i same u proteklim godinama bile optuživane za oštru retoriku prema političkim protivnicima. Kritičari stoga tvrde da izjava, iako formalno poziva na smirivanje tenzija i suzbijanje govora mržnje, dolazi u trenutku kada je politički diskurs u zemlji već duboko polariziran.
Takve ocjene dodatno su pojačale raspravu o tome da li dokument predstavlja iskren pokušaj smirivanja društvenih podjela ili prije svega političku reakciju na trenutne odnose snaga i pritiske iz unutrašnjeg i međunarodnog okruženja.
Dugoročni značaj tek treba da se pokaže
Iako je sam čin okupljanja velikog broja predstavnika različitih društvenih sfera bio neuobičajen i simbolički snažan, ostaje otvoreno pitanje da li će ova izjava imati dugoročne političke i društvene posljedice. U složenom političkom sistemu Bosne i Hercegovine, gdje su deklaracije često korištene kao sredstvo političkog pozicioniranja, njihov stvarni efekat zavisi prije svega od spremnosti institucija i političkih aktera da iz deklarativnih poruka pređu na konkretne poteze.
Za sada je jasno samo jedno – potpisivanje ove izjave ponovo je otvorilo raspravu o identitetu, političkom subjektivitetu i položaju Bošnjaka, ali i o tome koliko je bosanskohercegovačko društvo spremno da se suoči s vlastitim podjelama i da ih prevaziđe kroz dijalog i institucionalne mehanizme, a ne kroz međusobne optužbe i političke deklaracije.
