Problem odlaganja otpada u Bosni i Hercegovini, iz godine u godinu, postaje sve veći. Nakon Mostara i deponije Uborak, tu je i Goražde. Problem odlaganja otpada u ovom gradu postoji već duže od tri decenije, a trakavica sa rješenjem vuče se još od 2016. godine. No, i pored ogromnih potrošenih količina novca i vremena - rješenja nema ni na pomolu.
Kako je sve počelo
Za investiranje u Regionalni centar za upravljanje otpadom u Goraždu bili su zainteresirani potencijalni partneri iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Češke i Bahreina
Bahrain Management Centre (BMC) bio je najizgledniji potencijalni investitor u izgradnju Regionalnog centra za upravljanje otpadom Trešnjica kod Goražda. Predstavnici ove konsultantske firme iz Bahreina, sa domaćinima iz Općine Goražde i kolegama iz firme za projektovanje, inžinjering, consulting i izgradnju SENDO, posjetili su tada lokaciju napuštene deponije smeća na Haldištu, trenutnu deponiju Šišeta, kao i lokalitet na Trešnjici na kojem je planirana realizacija ovog dugo očekivanog i prijeko potrebnog projekta.
“Cilj ove posjete je da na terenu vidimo mogućnosti za investiranje i zbrinjavanje otpada, bez deponiranja u zemlju i bez spaljivanja. Nakon dugotrajnog istraživanja cilj nam je da otpad zbrinemo na način da iskoristimo potencijal koji se nalazi u smeću, kroz proizvodnju plinova i struje, dio da vratimo u prvobitno stanje, recikliranjem onog što imamo u sirovinu potrebnu tržištu. Sa naše strane 100 posto je izvjesno investiranje u Općinu Goražde. U ovom trenutku smo u fazi ispitivanja situacije i količina smeća koje se nalazi na ovom području, ispitivanja radne snage i sve što je već na terenu kako bismo znali kakva je tehnologija potrebna. Kroz par sedmica ćemo imati uvid u cijelu situaciju i koliko će novca biti uloženo u ovaj projekat”, izjavio je tada BMC Bahrain, Seena Jaberi.
Općina Goražde kupila je zemljište, dobila ekološku dozvolu te pripremila projektnu dokumentaciju za izgradnju pristupnog puta. Potencijalnim investitorima ponuđena je mogućnost korištenja otpada sa zapečaćene deponije na Haldištu i one na Šišetima koja se koristi posljednjih godina. I to je, otprilike, sve što je urađeno.
Ekološka bomba
Kantonalna inspekcija Goražde upozorila je još 2017. godine na alarmantno stanje zagađenosti na lokaciji potoka u Šišetima, 300 metara ispod gradske deponije smeća.
Inspekcija je u redovnim aktivnostima putem Laboratorije za vode Agencije za vodno područje rijeke Save na uzorcima voda sa područja Bosansko-podrinjskog kantona konstatovala da su na lokaciji Šišetski potok uočena velika odstupanja od maksimalno dozvoljenih granica.
“Vezano za to odstupanje, našla se živa, olovo, onda mangan i bakar. Također, suspendovane materije su u značajno većem obimu nego što je maksimalno dozvoljeno, elektroprovodljivost, zatim ukupan jedan kvalitet, što sve ukazuje na to da imamo na tom području, najvjerovatnije, pojačanu aktivnost bakterija, a vjerovatno su neke od njih i patogene”, izjavio je tada Midhat Hadžiomerović, direktor Uprave za inspekcijske poslove BPK Goražde.
Upozorio je kako su bilo kakve aktivnosti na području Šišeta veoma rizične te da mogu ugroziti zdravlje stanovništva.
Uz glodare, insekte i žohare, kao prenosioce zaraze čije je prisustvo u području na kojem je vršena analiza također povećano, i uz podatak da se ništa na lokalitetu nije poduzelo, iz inspekcije su naveli kako je neophodno da svi nadležni poduzmu odgovarajuće korake kako bi se spriječile veće štetne posljedice po zdravlje stanovništva i ekosistema.
Međutim, deponija Šišeta je proglašena javnim interesom, što je, smatraju u inspekciji, i najveća prepreka blagovremenom poduzimanju mjera na zaštiti ovog područja i čime su u cijelosti zanemarena upozorenja da je riječ o tempiranoj bombi, što potvrđuju i same analize.
Inspekcija je u više navrata pokušala, u okviru svojih nadležnosti, obustaviti aktivnosti na deponiji, upozoravano je na nepravilnosti i rizike, no čak ni stavljanje pečata na deponiju nije rezultiralo konačnom zabranom odlaganja otpada na ovoj lokaciji.
“S obzirom da je dokazano prisustvo teških metala, znači njihovo prisustvo u životnoj sredini ima ogroman uticaj prije svega na zdravlje ljudi, a ima i ekološki uticaj, ukoliko se ekspozicija vrši duži vremenski period, mogu da nastanu hronične posljedice na organizam. Prije svega, mogu da djeluju na zdravlje djece, u smislu mentalne retardacije, zaostajanja u rastu i razvoju, zatim gastrointestinalni trakt, na centralni nervni sistem, a znamo da su teški metali i kancerogeni. Prisustvo teških metala može da bude preko vode, vazduha i tla, da se zadrži u zemljištu i da putem lanca ishrane dospijeva u ljudski organizam”, navela je tada Medina Bičo, direktorica Zavoda za javno zdravstvo BPK Goražde.
Bičo je, građanima koji žive na ugroženom području, preporučila da se pridržavaju pojačanih mjera higijensko-epidemiološke zaštite te da ne koriste vodu iz potoka za navodnjavanje ili u druge svrhe.
Naravno, iz općine Goražde je opet najavljivano skoro rješavanje problema odlaganja smeća na deponiju Šišeta (čija je upotrebna dozvola istekla 2013. godine). No, nikakvih konkretnih koraka nije bilo. Navodno je odlaganje otpada na novoj lokaciji trebalo početi sa izgradnjom pristupnog puta, no od puta je postojala samo projektna dokumentacija.
Šta se trenutno dešava?
Ilegalna deponija u Šišetima je, 10 godina nakon isteka upotrebne dozvole, i dalje u funkciji. U pronalaženju rješenja su sve dosadašnje vlasti pale na ispitu.
Aktuelni gradonačelnik Goražda Ernest Imamović je, početkom ove godine, najavio konačno rješenje do kraja godine. Kao dvije moguće opcije navedene su izgradnja regionalne deponije za koju postoji interes više općina Gornje drinske regije ili otvaranje dijela sanitarne deponije na lokalitetu Trešnjice koji je u vlasništvu grada Goražda.
Još uvijek se razmišljalo o mogućnosti da smeće iz Goražda i okoline postane resurs ili fabrika otpada. Ipak, postalo je izvjesnije da bi potencijalnim investitorima bile potrebne daleko veće količine smeća od raspoloživih. Dakle - smeće je u Podrinju problem i kada ga ima i kada ga nema. Gradovi se doslovno guše u smeću i divljim deponijama. Slike nagomilanog otpada u Drinskom jezeru obišle su i svjetske medije, a kada ga treba iskoristiti za nešto korisno - onda ga, navodno, nema dovoljno.
Iz Javnog komunalnog preduzeća 6. mart navode kako im je “na lijepe oči” dopušteno da rade i da se trude koliko god mogu. Svakog jutra moraju bagerom prokrčiti put ka deponiji, budući da se gomile smeća istresaju na put i onemogućavaju pristup Šišetima.
Gradonačelnik Imamović je, početkom godine, tvrdio i kako problem deponovanja otpada ne treba "gurati pod tepih", ali da se do rješenja nije moglo doći iz političkih razloga.
Što se lokacije Trešnjice tiče, Goražde tu ima uknjiženo 90 dunuma zemlje, građevinsku dozvolu, urbanističku i okolinsku te asfaltiran dio puta. Što se infrastrukture tiče - to bi i bilo sve. Nema više ništa.
U martu ove godine opet su spominjana dva načina načina rješavanja problema. Imamović je to objašnjavao kao javno-privatno partnerstvo, gdje investitori imaju interesovanje sistem deponije napraviti kroz palionicu ili kroz neki drugi vid tehnike odlaganja ili sortiranja smeća. Naveo je i kako otpad u savremenom svijetu podrazumijeva novac te da velika količina otpada znači i više novca te da partneri traže 50 tona na stanju, što bi grad Goražde trebao garantovati kroz ugovor. To je bio jedan od uslova za proces javno-privatnog partnerstva. Potpisan je i sporazum sa 12 općina RS-a, gdje je kao jedan od najvećih prioriteta stavljeno pitanje deponije.
Goražde je, još uvijek, najkonkurentnije za izgradnju regionalne deponije na ovom području jer se proces rješavanja problema odvija na jednom nivou, a postoji i cjelovit projekat.
Ukoliko ne bi došlo do takvog rješenja, druga opcija je otvaranje kasete za odlaganje otpada na istom lokalitetu, što je, također, višemilionski projekat, a u čijem bi finansiranju morala učestvovati i FBIH. Projekt regionalne sanitarne deponije kandidovan je za program javnih investicija FBIH za period 2023.-2025..
Dakle, početkom godine su još uvijek spominjani strani partneri, regionalna deponije, učešće i drugih gradova tog područja, iskorištavanje ekološke bombe u Šišetima kao resursa, itd.
Podsjetimo da evropske zemlje od otpada proizvode alternativna goriva i energiju te da je integralni sistem upravljanja otpadom još davno uspostavljen. Štetni uticaj na čovjeka i okolinu tako je sveden na minimum. Principi i tehnologije postoje i samo ih je potrebno preuzeti i implementirati. Interes kompanija koje se bave upravo tim poslovima također postoji. No, najveći i osnovni problem ekologije i očuvanja životne sredine u BiH je isti kao i u mnogim drugim oblastima. A to je politika.
Šta se zapravo dešavalo?
Vratimo se na BMC Bahrain sa početka priče. Oni su potpisnici ugovora iz 2016. godine, napravljenog za vrijeme gradonačelnika Muhameda Ramovića. Radilo se o šturom ugovoru, u kojem ništa nije finalizirano. Dogovor je bio da se osnuje zajednička kompanija, u privatno-javnom vlasništvu, koja bi sve radila. Iz BMC Bahrain su htjeli da vlasti prvo odrade svoj dio posla - dobiju potrebne dozvole, naprave pristupni put, itd., što je čak i urađeno, ali tek nakon 2020. godine.
U međuvremenu je ugovor istekao, a čitavu stvar dodatno je zakomplikovala i promjena gradonačelnika. BMC Bahrain počinje dijalog s novim gradonačelnikom i on se pokazao zainteresovanim. Potvrdio je i kako im je bespotrebno uzeto 100,000 KM na osnovu garancija.
Počeli su pregovori sa Imamovićem i predstavnici BMC Bahrain dolaze ponovno u BiH zbog niza sastanaka. Angažovana je i konsultantica koja je trebala pronaći modus po kojem će oni raditi - da li će to biti privatno-javno partnerstvo, koncesija, i sl. Na tom sastanku su predstavnici BMC Bahrain donijeli i garantno pismo od fonda zaduženog za finansiranje, itd. Budući da više nije bilo ugovora (istekao je), zatražili su barem neko pismo namjere da predstavnici vlasti u BiH žele nastaviti saradnju. Tu stvari postaju nejasne.
U aprilu ove godine, Seena Jaberi, obraća se Imamoviću i traži odgovor do maja ove godine, inače će morati obustaviti projekt. Naveo je kako je prije osam mjeseci lično dolazio u BiH na pregovore te da je već više puta kontaktirao Imamovićev ured putem emaila, ali odgovora nije bilo. Kada je konačno došlo do odgovora, Imamović je tražio da se napravi prijedlog ugovora, na koji će se izjasniti njegovi advokati koje će odmah angažovati.
"Dok smo ga požurivali, govorio je kako nema veze te da, čak i ako advokati ne stignu pregledati sve dok su investitori tu, on može otići u Bahrain i potpisati. Obećao je i da će administrativno asistirati u ishodovanju viza za dio tima BMC kojima su trebale. Poslati su svi dokumenti, a on nije ništa učinio", naveli su predstavnici investitora za naš portal.
Jaberi je kontaktirao i premijera Bosansko-podrinjskog kantona, Edina Ćulova. Ćulov je, također, kasnio sa odgovorom. Kao razlog je naveo to da nisu imali vremena “zbog drugih projekata”, ali je dodao i kako se komisija od pet članova, uključujući gradonačelnika Imamovića, fokusirala na ugovor sa prethodnim gradonačelnikom te kako su sigurni da BMC Bahrain ispunjava sve potrebne standarde, tako da im je glavna tačka reevaluacija prethodnog ugovora. Naveo je i kako nemaju iskustva s novim tehnologijama, pa provjeravaju slične projekte unutar BiH.
Čitavu priču sa BMC Bahrain je završio email gradonačelnika Imamovića, kojim ih je obavijestio kako je odlučio da se čitava stvar ipak prepusti institucijama FBiH. Nakon otvorenog i transparentnog nastupa, obezbijeđenih investicija i višestrukih dolazaka u BiH, sve je okončano kratkom email porukom, pojasnili su nam predstavnici BMC Bahrain.
Kontaktirali smo i gradonačelnika Imamovića, koji nam je kratko odgovorio:
“Mi smo projekat deponije prošli sa Federacijom, a to što govore nije istina. Projekat je i dalje u razvoju, samo nije sa BMC Bahrain. Od 2017. projekat vodi Ministarstvo okoliša i turizma. Sve je transparentno. Ovi drugi što dolaze to vrlo neozbiljno shvataju - plan prilagođavanja, plan gradnje, dozvole, prezentacije - to se mora imati; ti se ljudi žele privatno naći, a ja u tome stvarno ne učestvujem. Ostaje se pri planu reciklaže, mora biti fabrika otpada koja će selektirati otpad i sprovoditi ga od kućne adrese do obrade. Dakle, projekat reciklaže i cjelokupna ideja ostaju”, izjavio je Imamović za etto.ba.
Iz ureda investitora su nam poslali svu relevantnu dokumentaciju i prepisku, od kojih smo neke dijelove objavili u tekstu.
Sve u svemu, dok se akteri priče mijenjaju, projekat i dalje postoji samo idejno. Goražde i okolica se guše u smeću, dok tempirana ekološka bomba u Šišetima otkucava.
