Devet mjeseci. Toliko je prošlo otkako je Upravni inspektorat Ministarstva pravde BiH podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Marka Kubatlije, direktora Agencije za unapređenje stranih investicija Bosne i Hercegovine (FIPA). Devet mjeseci – i ništa.
Predmet još uvijek stoji pod statusom “otvoren”, kao podsjetnik na činjenicu da se zakoni ove zemlje primjenjuju samo onda kada to ne dira one s partijskom knjižicom u džepu.
Da se radi o nekom običnom državnom službeniku, odavno bi već bio smijenjen, kažnjen i javno prozvan. Ali ne – ovdje govorimo o Marku Kubatliji, čovjeku iz DNS-a, stranke koja je majstorski naučila preživljavati svaku vlast, svaki sistem, i svaki politički potres. Kubatlija je, iako direktor jedne od državnih agencija, odlučio igrati dvostruku igru – istovremeno funkcioner institucije i politički kandidat. Time je direktno prekršio Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, koji jasno propisuje da državni službenik mora podnijeti ostavku ako se kandiduje na izborima.
Ali ne i Marko Kubatlija. On je mirno nastavio sjediti u fotelji, nastavio primati platu iz budžeta, i nastavio igrati igru “zakon je za druge, ne za mene”.
Iako je Upravni inspektor uredno obavio svoj posao i još 30. januara 2025. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, u ovoj zemlji to očito nije dovoljno. Devet mjeseci kasnije, predmet još “nije došao na red”.
U prijevodu: ili nema političke volje, ili postoji vrlo jasan nalog “odozgo” da se na Kubatliju ne smije dirati. Jer, kako drugačije objasniti da se običnim građanima za prekršaj od par maraka stiže kazna u roku od nekoliko dana, dok direktor državne agencije devet mjeseci mirno čeka – bez ikakve posljedice?
Da apsurd bude potpun, Kubatlijin prekršaj nije samo administrativni. On je istovremeno prekršio i Izborni zakon BiH, što je utvrdila i Centralna izborna komisija BiH. CIK mu je zbog toga oduzeo osvojeni mandat vijećnika u Općinskom vijeću Pale, jasno navodeći da nije smio zadržati funkciju direktora FIPA-e. Dakle – i inspekcija i CIK su konstatovali isto: prekršaj postoji. Ipak, sud – šuti.
Da li to znači da su zakoni u BiH samo ukrasni papir koji se vadi po potrebi, kad se treba obračunati s “neposlušnima”, dok za one koji imaju partijsku zaštitu ne vrijede nikakva pravila?
U svakoj uređenoj zemlji ovakav slučaj bi bio okončan za nekoliko sedmica. Direktor državne agencije koji je svjesno prekršio zakon već bi bio razriješen, kažnjen i isključen iz sistema. U BiH, međutim, to postaje normala – jer politička lojalnost i partijska poslušnost vrijede više od zakona, morala ili elementarne odgovornosti.
Ovo nije samo slučaj Marka Kubatlije. Ovo je ogledalo sistema u kojem institucije ne rade svoj posao dok ne dobiju “signal” od onih na vlasti. Sud koji devet mjeseci “ne stiže” riješiti jednostavan prekršajni predmet pokazuje sve ono što ne valja u državi – neefikasnost, korupciju i potpunu potčinjenost politici.
Zamislite poruku koja se time šalje svim državnim službenicima: krši zakon, niko ti ništa neće. Bitno je samo da imaš “jače” iza sebe.
Ovo je Bosna i Hercegovina 2025. – zemlja u kojoj se za običnog čovjeka zakon mjeri u danima, a za politički podobne u vječnostima. Zemlja u kojoj se direktor državne agencije može praviti da zakon ne postoji, a sudovi i ministarstva slegnu ramenima i kažu “predmet još nije došao na red”.
I zato ne treba da nas čudi što strani investitori zaobilaze ovu zemlju. Zašto bi iko ulagao u državu u kojoj direktor agencije za unapređenje investicija sam krši zakone i mirno nastavlja raditi kao da se ništa nije desilo?
Jer, kako kaže stara narodna – kako u kući domaćin, tako i gosti. A dok je ovakvih “domaćina”, BiH će i dalje biti zemlja u kojoj je kriminal nagrađen, a zakon ponižen.
