MOŽETE LI VOZITI AKO IMATE DIJABETES? PRAVILA POSTOJE, ALI ODLUČUJE INDIVIDUALNA PROCJENA
Dijabetes sam po sebi ne predstavlja automatsku prepreku za upravljanje motornim vozilom, ali nosi određene rizike i pravila koja vozači moraju poznavati i poštovati. Ključni faktor nije sama dijagnoza, već način na koji je bolest kontrolisana i da li postoje komplikacije koje mogu ugroziti sigurnost u saobraćaju.
Prema važećem Pravilniku o zdravstvenim uslovima koje mora ispunjavati vozač motornog vozila u Bosni i Hercegovini, dijabetes se ne tretira kao apsolutna zabrana za upravljanje vozilom. Međutim, naglašava se da određena stanja mogu predstavljati ozbiljan rizik, posebno kada su u pitanju komplikacije bolesti ili epizode hipoglikemije.
Rizik u saobraćaju: hipoglikemija kao ključni problem
Najveća opasnost kod vozača sa dijabetesom je hipoglikemija – nagli pad nivoa šećera u krvi. Ona može dovesti do smanjene koncentracije, usporenih reakcija, dezorijentacije, pa čak i gubitka svijesti za volanom, što direktno ugrožava sigurnost u saobraćaju.
Zbog toga se zdravstvena sposobnost procjenjuje posebno pažljivo, uzimajući u obzir terapiju, stabilnost bolesti i eventualne komplikacije poput oštećenja vida, nervnog sistema ili srca.
Privatni vozači: procjena po zdravstvenom stanju
Za vozače kojima upravljanje vozilom nije profesionalno zanimanje, pravilnik je relativno fleksibilan. Dijabetes nije prepreka za dobijanje ili produženje vozačke dozvole, osim u slučajevima težih oblika bolesti sa komplikacijama koje mogu ugroziti sigurnost saobraćaja.
U takvim slučajevima ljekar može izdati ljekarsko uvjerenje na kraći period, uz obavezne redovne kontrole zdravstvenog stanja. Time se osigurava kontinuirano praćenje sposobnosti vozača.
Profesionalni vozači pod strožim režimom
Znatno strožija pravila važe za profesionalne vozače – one kojima je vožnja osnovno zanimanje i koji upravljaju vozilima kategorija C i D.
Prema Pravilniku, profesionalno sposobnim smatraju se samo vozači sa medicinski kontrolisanim dijabetesom bez komplikacija, koji se liječi dijetom ili oralnim antidijabeticima koji ne izazivaju hipoglikemiju. Vozači na inzulinskoj terapiji, prema važećim odredbama, ne ispunjavaju ove uslove.
Ovakvo rješenje u praksi znači da je pristup profesionalnoj vožnji za osobe na inzulinu značajno ograničen, bez obzira na savremene mogućnosti kontrole bolesti.
Evropska praksa ide dalje od domaćih propisa
Stručnjaci upozoravaju da su ovakva pravila u Bosni i Hercegovini zastarjela u odnosu na savremenu evropsku praksu. Većina zemalja Evropske unije napustila je apsolutne zabrane za vozače na inzulinu, omogućavajući im profesionalne dozvole uz stroge medicinske kontrole, kontinuirani monitoring glukoze i dokazanu stabilnost bolesti.
Hrvatska je, naprimjer, 2024. godine ukinula ranije restriktivne odredbe i uskladila propise s EU standardima, dok BiH i dalje primjenjuje pravilnik koji datira iz 2007. godine, s izmjenama iz 2016.
Konačna odluka uvijek na ljekaru
Iako propisi postavljaju okvir, konačnu procjenu zdravstvene sposobnosti vozača uvijek donosi ljekar specijalista na osnovu individualnog zdravstvenog stanja.
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja u BiH ne definiše detaljno dijabetes, već upućuje na podzakonske akte i medicinsku procjenu. Upravo zbog toga svaki slučaj se posmatra pojedinačno, a odluka zavisi od stabilnosti bolesti, terapije i rizika za sigurnost u saobraćaju.
U praksi, to znači da dijagnoza dijabetesa ne mora značiti kraj vozačke karijere – ali zahtijeva odgovornost, disciplinu i redovnu medicinsku kontrolu.
