Dijaspora nastavila puniti budžet BiH: Više od 4 milijarde KM stiglo iz inostranstva
Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, tokom protekle godine iz inostranstva je u BiH pristiglo više od 5,6 milijardi konvertibilnih maraka. Od toga, čak 4,16 milijardi KM čine doznake bh. dijaspore, što je značajan porast u odnosu na prethodnu godinu, kada je taj iznos bio manji za 425 miliona KM. Ovi podaci ponovo potvrđuju koliko finansijska podrška građana koji su napustili zemlju predstavlja ključni faktor u stabilnosti domaće ekonomije.
Neprekidan rast doznaka
Uz doznake, značajan udio u prilivu sredstava iz inostranstva čine i uplate penzionera koji su svoj radni vijek proveli van granica BiH. Na osnovu penzionih prava, građanima BiH je tokom prošle godine uplaćeno 1,38 milijardi KM.
Tradicionalno, doznake iz inostranstva predstavljaju jednu od glavnih finansijskih injekcija za mnoge porodice u BiH. Većina novca dolazi od ljudi koji su svoju profesionalnu karijeru nastavili van zemlje, dok njihove porodice i dalje žive u BiH. Ovaj trend je dodatno pojačan stalnim odlaskom radno sposobnog stanovništva, posebno u posljednjih nekoliko godina.
Stroža pravila prenosa novca
U zemljama poput Njemačke, gdje živi značajan broj bh. dijaspore, pooštrene su kontrole finansijskih transakcija. Ranije su mnogi donosili gotovinu prilikom dolaska u BiH za praznike, ali zbog ograničenja prenosa gotovine, sada se sve više novca šalje putem bankarskih kanala. Ovaj trend povećava zvanične statistike priliva sredstava, ali istovremeno postavlja pitanje koliko novca i dalje dolazi neformalnim kanalima.
Ekonomska ovisnost o dijaspori
Ogroman iznos koji godišnje dolazi u BiH putem doznaka samo potvrđuje ovisnost ekonomije o dijaspori. Procjene govore da gotovo 50 posto ukupnih depozita u bankama čini štednja iz inostranstva, što jasno pokazuje da su sredstva koja dolaze od bh. građana u dijaspori ključna za održavanje finansijske stabilnosti.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako država planira dugoročno upravljati ovim resursima. Umjesto da se oslanja isključivo na doznake kao izvor prihoda, bilo bi neophodno razviti strategije koje bi omogućile otvaranje novih radnih mjesta i zadržavanje stanovništva u zemlji. Umjesto da školuje kadar za strane tržišta rada, BiH bi trebala stvoriti uslove za ostanak i profesionalni razvoj svojih građana unutar države.
Ostaje da se vidi hoće li se u budućnosti donijeti konkretne mjere kako bi se smanjila ekonomska zavisnost od novca iz dijaspore, ili će BiH nastaviti funkcionisati kao država koja opstaje zahvaljujući doznakama onih koji su u njoj nekada živjeli.
