Način na koji dijete spava od malih nogu može oblikovati vještine koje će razviti kasnije u životu.
Iako je zajedničko spavanje tema mnogih rasprava, istraživanja pokazuju da bi takva praksa mogla imati više koristi nego što se obično misli i utjecati na formiranje djetetove ličnosti. Osjećaj bliskosti i sigurnosti tokom spavanja ne samo da jača vezu s roditeljima, već može utjecati i na to kako će dijete kasnije doživljavati i izražavati emocije, piše Your Tango.
Istraživanje koje je provela Američka akademija za medicinu spavanja pokazalo je da je zajedničko spavanje prilično raširena praksa - čak 46% roditelja reklo je da povremeno, često ili uvijek spavaju s djetetom mlađim od 18 godina. Dok neki roditelji potpuno odbacuju takvu praksu, drugi su joj skloniji, a čini se da takva rana iskustva bliskosti mogu s vremenom utjecati na važne aspekte ličnosti.
1. Osjetljivost na emocije drugih ljudi
Djeca koja redovno spavaju sa svojim roditeljima često razviju jaču sposobnost prepoznavanja emocionalnih signala kod drugih ljudi. Na primjer, mogu primijetiti kada je roditelj pod stresom ili posebno umoran.
Vremenom, ova sposobnost postaje velika prednost u njihovim odnosima s drugima. Djeca koja mogu prepoznati i cijeniti tuđa osjećanja imaju veće šanse da izgrade jaka prijateljstva, bolje regulišu vlastite emocije i imaju manje problema u ponašanju.
2. Izražena sentimentalnost
Rani osjećaj sigurnosti koji dijete doživljava kada spava s roditeljima može ga navesti da čak i obične trenutke doživljava kao dragocjene uspomene. Umjesto da ih brzo zaborave, takva djeca ih cijene i s ljubavlju ih se sjećaju.
To su ljudi koji često osjećaju nostalgiju, čak i za malim stvarima koje bi drugi lako ignorisali. Snažno proživljavaju iskustva i cijene trenutke koji im pružaju osjećaj sigurnosti i utjehe, što je često povezano s kvalitetom njihovog odnosa s roditeljima.
3. Smirenost u napetim situacijama
Ljudi kojima je kao odraslima bilo dozvoljeno da spavaju sa roditeljima često ne reaguju impulsivno u situacijama kada ih preplave emocije.
Budući da su iskusili da ih roditelji stalno smiruju, njihov nervni sistem je naučio da intenzivne emocije ne znače nužno opasnost. Zato se obično ne rasplamsavaju odmah. Umjesto da dalje eskaliraju situaciju, pokušavaju je razumjeti i riješiti, te im je lakše smiriti nesuglasice s drugima.
4. Potreba za potvrdom u nepoznatim situacijama
Budući da je djetetov rani osjećaj sigurnosti bio usko povezan s prisustvom roditelja noću, neka djeca kasnije mogu tražiti sličan osjećaj sigurnosti u novim i nepredvidivim situacijama. To ne znači nužno da su nesigurna, već da su rano počela povezivati sigurnost s bliskošću roditelja.
Kako odrastaju, ova potreba ne nestaje u potpunosti. Umjesto da je traže direktno, oslanjaju se na znakove koji im govore da je sve pod kontrolom. Čak i kada djeluju samouvjereno, možda im je i dalje potrebno dodatno uvjeravanje da su na pravom putu. Stručnjaci kažu da djeca koja pretjerano traže uvjeravanje od roditelja mogu razviti povećanu anksioznost.
5. Prirodniji stav prema fizičkoj intimnosti
Djeca koja odrastaju spavajući s roditeljima obično imaju prirodniji odnos s fizičkom bliskošću. To znači da se osjećaju ugodnije s grljenjem i dodirivanjem i otvorenija su za pokazivanje nježnosti u svojim odnosima. Bliskost im pruža utjehu, umjesto da ih čini neugodno ili im je potrebna distanca.
Kada roditelji svojoj djeci pokazuju bezuvjetnu ljubav i naklonost, na primjer, dopuštajući im da spavaju s njima, djetetu je lakše naviknuti se na ovaj oblik povezanosti. Ponekad čak i samo sjedenje u istoj sobi s drugom osobom može im donijeti mir, bez ijedne izgovorene riječi.
6. Teže podnose iznenadne raskide.
Kada dijete odrasta uz stalnu vezu s roditeljima, iznenadni odlazak nekoga može biti posebno uznemirujući. Takve situacije mogu doživljavati intenzivnije od drugih upravo zbog bliskosti na koju su navikli od malih nogu. Nisu navikli da ljudi jednostavno odu bez objašnjenja. Ako im se ne pruži prilika da razjasne situaciju, dugo o tome razmišljaju, što im otežava da krenu dalje i ponovo pronađu mir.
7. Izuzetan uvid u odnose
Spavanje s roditeljima kao dijete ne samo da izoštrava sposobnost prepoznavanja tuđih emocija, već može doprinijeti i boljem uvidu u odnose. Kao odrasli, takvi ljudi često vrlo dobro pamte detalje o drugima, čak i one spomenute sedmicama ranije, i izuzetno su pažljivi prema onima do kojih im je stalo.
To ne znači da su nametljivi, već da posmatraju druge na način koji drugoj osobi daje osjećaj da je zapažena i shvaćena. Ovaj uvid može proizaći iz bliske veze s roditeljima i emocionalnih obrazaca naučenih u djetinjstvu.
8. Teško im je nositi se s emocionalnim zanemarivanjem.
Djeca koja su odrasla spavajući s roditeljima navikla su da se njihova osjećanja prepoznaju s pažnjom i razumijevanjem. Zato im može biti posebno teško kada njihove emocije ostanu nezapažene. Ako osjete da drugoj osobi nije stalo do njihovih osjećanja, često se povlače.
To su često ljudi koji se trude da se drugi osjećaju saslušanim jer znaju koliko im to znači. Kada su s nekim ko im uzvraća, to stvara osjećaj ugode i bliskosti. U suprotnom, mogu se osjećati potpuno isključeno.
9. Zaštitnički stav prema voljenima
Djeca koja doživljavaju bliskost sa svojim roditeljima i odrastaju okružena ljubavlju i pažnjom često razvijaju zaštitničke odnose s ljudima koje vole. Ona ne samo da cijene odnose koje grade, već i osjećaju odgovornost prema njima.
Kada djeca odrastaju u okruženju u kojem se njihove emocije prepoznaju i prihvataju, razvijaju osjećaj emocionalne sigurnosti koji traje cijeli njihov život. Zbog toga često brzo primjećuju kada nešto nije u redu s nekim do koga im je stalo. Ova osjetljivost proizlazi iz činjenice da su naučili da se osjećaju sigurno sa svojim emocijama i vjerovatnije će razumjeti emocije drugih.
10. Prirodno su empatični i dobri slušaoci.
Djeca koja su u djetinjstvu mogla tražiti utjehu od svojih roditelja i imati prostor za razgovor često su kasnije u mogućnosti da istu ponude drugima. Dijeljenje kreveta s roditeljima često je bio dio bliskog odnosa.
Kao odrasli, mogu pružiti istu tu empatiju drugima jer su vidjeli i usvojili to ponašanje dok su odrastali. Zato se ljudi često otvaraju prema njima više nego što su planirali - jednostavno zato što se osjećaju sigurno u njihovoj blizini i znaju da će ih neko zaista saslušati.
