U današnjem svijetu lako je steći utisak da živimo u društvu bez vrijednosti. Međutim, dobra vijest je da još uvijek postoje dobri ljudi, a oni su često odrasli u stabilnim porodicama gdje su usvojili vrline koje se danas često potcjenjuju.
Svaka porodica funkcioniše na svoj način, ali odnosi s roditeljima, braćom i sestrama i drugim rođacima utiču na naše ličnosti i odnose koje kasnije gradimo. Dokazano je da odrastanje u zdravom porodičnom okruženju mnogo olakšava ljudima razvoj snažnog osjećaja morala.
1. Odgovornost
Kako piše YourTango, djeca odrasla u dobrim porodicama uče odgovornosti gledajući svoje roditelje kako se nose s greškama i izvinjavaju se. Okruženje zasnovano na međusobnom poštovanju je stabilno mjesto za razvoj, omogućavajući djeci da preuzimaju odgovarajuće rizike i izgrade snažan osjećaj vlastite vrijednosti.
Studija objavljena u časopisu BMC Public Health sugerira da pozitivna iskustva iz djetinjstva postavljaju temelje za dobrobit u odrasloj dobi, čak i ako se nedaće dogode rano u životu. Emocionalna sigurnost i osjećaj pripadnosti potiču djecu da s vremenom razviju rutine i odgovornost.
Kada roditelji pokazuju primjer kako se izviniti, preuzeti odgovornost za greške i fokusirati se na rješavanje sukoba, djeca uče činiti isto. U odraslo doba ulaze znajući kako reći "izvini" kada naprave grešku, umjesto da se brane i krivite druge. Oporavak od sukoba može biti neugodan, ali djeca odrasla u dobrim porodicama razvijaju snažan osjećaj lične odgovornosti.
2. Mirna priroda
Dobru porodicu često definira njen stil roditeljstva. Ovo se odnosi na autoritativni stil, što znači da roditelj ima autoritet koji je zaslužen, a ne nametnut. Ovo uspostavlja jasne granice koje se od djece očekuje da poštuju. Djeci su potrebne granice da bi se osjećala sigurno.
Naravno, potrebno im je znati da su voljeni, ali granice i jasne posljedice njihovog kršenja pomažu im da se osjećaju zaštićeno. Granice mogu ublažiti osjećaj haosa koji dolazi iz vanjskog svijeta. Drugim riječima, kada porodični sistem ima jake granice, on stvara mir, što dovodi do toga da osoba odraste u smirenu osobu.
3. Snažne vještine suočavanja
Djeca koja uče emocionalnoj inteligenciji izrastaju u odrasle osobe koje razumiju svoj unutrašnji svijet i znaju kako izraziti svoja osjećanja. Također uče kako se nositi s emocionalno teškim situacijama bez sloma. Prema riječima kliničke psihologinje dr. Lise Firestone, "istraživanja su pokazala da emocionalna inteligencija, ili EQ, predviđa više od 54% uspjeha u vezama, performansama, zdravlju i kvaliteti života."
Dodala je da podaci pokazuju da "mladi ljudi s visokim koeficijentom emocionalne inteligencije postižu bolje ocjene, duže ostaju u obrazovanju i donose zdravije odluke." Emocionalna stabilnost je preduvjet za razvoj snažnih vještina suočavanja. Odrastanje u dobroj porodici priprema djecu za teške životne situacije dajući im temelj samosvijesti i samopouzdanja potrebnog za suočavanje s problemima.
4. Pozitivan pogled na život
Kada roditelji uče djecu da su cijenjena, ona odrastaju vjerujući u vlastitu vrijednost. Pokazivanje ljubavi pokazuje im kako da vole sebe, što je prvi korak ka ljubavi prema drugima i gledanju na svijet kao mjesto puno mogućnosti. Njihov unutrašnji optimizam će izbiti na površinu jer su odgajani da vjeruju u sebe i da dobro u svijetu nadmašuje loše.
Ovo se najbolje postiže u dobrim porodicama, gdje se takvo ponašanje podstiče svaki dan. Naravno, pozitivan stav ne znači lažnu pozitivnost, što može biti zbunjujuće. Djeca znaju kada nešto nije u redu, a pretvaranje da je sve pozitivno može ih dovesti do nepovjerenja u vlastite osjećaje. Umjesto toga, važno je pomoći djeci da pronađu načine za rješavanje problema kako bi se mogli nositi s izazovima.
5. Otvorenost
Dobre porodice omogućavaju djeci pristup obrazovanju i naglašavaju potrebu za poštovanjem drugih, čak i kada se njihova mišljenja ili vrijednosti ne poklapaju s mišljenjima ili vrijednostima porodice. Kada djeca nauče da postoje višestruki načini gledanja na svijet, razumiju da je životno iskustvo svakoga drugačije, ali podjednako vrijedno.
Ovo počinje učenjem empatije - sposobnosti da zamislimo kako se drugi osjećaju, čak i kada se njihova osjećanja razlikuju od naših. Prihvatanje drugih bez osuđivanja je rijetka osobina, ali djeca koja su naučena da budu otvorenog uma lakše mogu vidjeti tuđe perspektive.
6. Posvećenost drugima
Studija Univerziteta u Kembridžu otkrila je da kada roditelji i djeca rano razviju ljubavni odnos, to značajno povećava vjerovatnoću da će djeca odrasti u "prosocijalne" osobe. Takve osobe pomažu ljudima u svojoj zajednici i djeluju s empatijom i ljubaznošću jer znaju vrijednost velikodušnosti.
Ioannis Katsantonis, glavni istraživač na studiji, objasnio je zašto snažan odnos roditelja i djeteta dovodi do toga da je osoba spremnija pomoći kasnije u životu. „Kao djeca, usvajamo one aspekte naših odnosa s roditeljima koji se odlikuju emocijama, brigom i toplinom“, rekao je. „To utiče na našu buduću sklonost da budemo ljubazni i korisni drugima.“ Posmatrajući kako naši roditelji pomažu, učimo kako da pomognemo drugima.
7. Snažan moralni kompas
Prema istraživanju Pew Research Centra, 66 posto roditelja reklo je da im je "izuzetno važno" da njihova djeca odrastu u etične i poštene odrasle osobe. Dobre porodice usađuju snažan moralni kodeks svojoj djeci. Uče ih razlikovati dobro od zla, pokazuju im kako prihvatiti razlike među ljudima i vode ih ljubav, koja potiče saosjećanje kod djece i omogućava im da razviju moralni kompas koji će ih voditi s pozicije razumijevanja i humanosti.
Najvažnije je da roditelji svojim primjerom pokazuju kako donositi odluke na osnovu vlastitog morala, što im pomaže u izgradnji snažne porodice.
8. Iskrenost
Odrastanje u dobroj porodici znači učenje vrijednosti iskrenosti. To se najbolje postiže kada roditelji pokazuju primjer iskrenosti kad god je to moguće i jasno daju do znanja da očekuju isto od svoje djece. Sva mala djeca lažu; razvojno je normalno da počnu lagati oko četvrte godine.
Terapeuti čak kažu da ovaj proces može biti znak da je dijete na pravom putu ka razvoju empatije. Roditelji koji cijene iskrenost uče svoju djecu kako razlikovati istinu od fikcije i zašto je to važno, bez sramoćenja djeteta ili nazivanja lažljivcem.
9. Saradnja
Saradnja je možda jedna od najpotcijenjenijih vrijednosti našeg vremena. Bilo da je to zbog podjela na društvenim mrežama i u medijima, ili zbog konkurentne ekonomije koja svijet čini još više borbom za preživljavanje, često se čini kao da svi brinu samo o sebi.
„Mislim da postoji prevladavajući način razmišljanja gdje nečiji dobitak nužno znači nečiji gubitak, da bismo trebali brinuti samo o sebi i da je pomaganje drugima ili biti ljubazan igra u kojoj uvijek gubimo. Ali to nije istina“, kaže Nichola Raihani, autor knjige „Društveni instinkt: Kako je saradnja oblikovala svijet“.
Odrastanje u dobroj porodici pomaže djeci da nauče vrijednost saradnje. To je zato što se djeca u sretnom domu osjećaju sigurno i ne moraju se takmičiti za svaki resurs, što im daje priliku da nauče sarađivati. Brzo shvate da se najbolja rješenja postižu kada ljudi rade zajedno, dijeleći znanje i iskustva.
