Milorad Dodik je tokom 2025. godine pokušao da testira granice državnih institucija Bosne i Hercegovine. Iako se u jednom trenutku činilo da može obesmisliti rad Suda, Tužilaštva i drugih organa, krajnji rezultat pokazao je da država, iako složena i ponekad spora, ipak ima mehanizme koji štite njen integritet.
Početkom godine Dodik je vjerovatno smatrao da ima sve karte u rukama. Pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima, koju je sam često najavljivao kao ključ za ostvarivanje svojih političkih ciljeva, djelovala je kao signal za pokretanje procesa prema nezavisnosti Republike Srpske. Još u decembru 2023. godine izjavio je da ne bi oklijevao proglasiti nezavisnost RS ukoliko Trump pobijedi, te da mu je žao što prethodno nije postupio.
Nakon Trumpove pobjede, Dodik je organizovao proslave i nastavio s prijetnjama, tvrdeći da će entitet djelovati samostalno ukoliko institucije BiH odbiju njegove zahtjeve. Pozivao je Srbe da napuste državne institucije, uključujući Tužilaštvo, Sud i SIPA-u, ali većina njegovih pristalica nije poslušala ove naredbe.
Vrhunac krize desio se kada se Dodik odbio odazvati Sudu BiH, krećući se isključivo u pratnji najelitnijih policijskih formacija RS. U tom trenutku je izgledalo da država nije u stanju da mu se suprotstavi, a EUFOR i međunarodni faktori djelovali su rezervisano.
Međutim, i pored složenog ustavnog i policijskog uređenja, državna moć se pokazala dovoljno jakom. Dodik se konačno pojavio u Tužilaštvu BiH, dao izjavu i u potpunosti proveo presudu Suda koja ga je lišila funkcije predsjednika RS.
Iako je preko lobista uspio ukloniti sankcije kroz dogovor s novom američkom administracijom, nije uspio narušiti status quo koji američka politika održava u BiH. Njegov posljednji potez prkosa – predlaganje Save Minića za mandatara – neutralizovan je Minićevom ostavkom, što je omogućilo v. d. predsjednici RS Ani Trišić-Babić da legalno preuzme imenovanje.
Kroz cijelu 2025. godinu Dodik je bio u žestokom sukobu s državom, u geopolitičkim okolnostima koje je sam priželjkivao. Rezultat je bio njegov politički poraz, iako stanje pokazuje da država ne može u potpunosti sankcionisati sve koji je slabe. Povratak Darka Ćuluma na čelo SIPA-e podsjetio je da institucije još uvijek imaju kapacitet da prežive napade i unatoč ograničenjima zadrže funkcionalnost.
Nakon ovih događaja, pitanje je šta Dodik više može ponuditi svojim biračima. Njegova retorika o nezavisnosti RS ostala je na nivou prijetnji, bez stvarne mogućnosti da promijeni političku stvarnost. Takođe, pokazalo se da retorički napadi na institucije ne mogu srušiti suštinu državne vlasti.
Poraz iz 2025. godine pokazao je dvije stvari: da RS mora poštovati BiH, te da Dodik, koliko god bio snažan u retorici, strahuje od institucija koje pokušava poniziti. Njegov izazov za budućnost biće kako sebe predstaviti kao lidera, a ne kao kalkulanta koji se boji vlastite države.
