Milorad Dodik, čovjek koji je odavno izgubio dodir s realnošću, u svojoj očajničkoj igri opstanka na političkoj sceni, ponovo pokazuje svu raskoš svoje manipulatorske vještine.
Ovaj put, još jednom koristi Bakira Izetbegovića kao univerzalnog krivca za sve svoje neuspjehe, propuste i nemogućnost da vodi Republiku Srpsku prema bilo čemu osim propasti. Dodikovo ponašanje već odavno prelazi granice političkog ludila, dok njegova retorika odavno nije ništa drugo do očajnički pokušaj da prikrije vlastite slabosti i nemogućnost da ispuni osnovne obaveze prema narodu koji navodno brani.
U svom najnovijem napadu na Izetbegovića i SDA, Dodik bez imalo srama izgovara laži, tvrdeći da su Bošnjaci i njihova "antisrpska i antidejtonska politika" odgovorni za sve probleme u Bosni i Hercegovini. Ovaj patetični pokušaj da se skine odgovornost sa sebe i prebaci na drugoga nije ništa drugo do najniži oblik političkog spina, karakterističan za političare koji su izgubili svaki kontakt sa stvarnošću. Dodik ne samo da očigledno bježi od vlastite odgovornosti, već je spreman da žrtvuje stabilnost cijele zemlje kako bi se održao na vlasti.
Ono što Dodik zaboravlja – ili namjerno previđa – jeste da su njegovi vlastiti potezi ti koji su BiH doveli na rub propasti. Njegova politika zatrovana nacionalizmom, podjelama i mržnjom prema svemu što nije "srpsko", u svojoj suštini je destruktivna i neostvariva. U pokušaju da stvori sliku Republike Srpske kao bastiona srpstva, Dodik je zapravo stvorio geto izoliran od stvarnosti, mjesto u kojem je laž postala standard, a manipulacija svakodnevna praksa. Njegova vladavina obilježena je stagnacijom, korupcijom i konstantnim konfliktima sa svima koji se usude da mu se suprotstave.
Režimski recept: Kako Konaković i Dodik manipulišu pravdom i demokracijom
Da bi opravdao svoje neuspjehe, Dodik ne preza ni od toga da stvara fikciju o Izetbegoviću kao svemoćnom zločincu koji, uz pomoć stranaca, vlada Bosnom i Hercegovinom iz sjene. Prema Dodikovoj paranoičnoj verziji stvarnosti, Izetbegović je taj koji drži ključeve svih institucija, koji vuče konce iz pozadine i sije mržnju prema Srbima. U njegovim očima, Izetbegović nije samo politički protivnik, već personifikacija sveg zla koje je zadesilo BiH – zla koje, naravno, nije njegova odgovornost, već isključivo rezultat "bošnjačke zavjere".
No, Dodikova retorika ne završava ovdje. U svom patološkom strahu od gubitka kontrole, on ide dalje, optužujući Izetbegovića za stvaranje "poltrona" unutar srpske opozicije, uspoređujući ih sa Željkom Komšićem – još jednim "zlikovcem" iz njegove iskrivljene stvarnosti. Ova groteskna komedija ne bi bila toliko tragična da nije činjenice da Dodik zapravo vjeruje u ono što govori. On zaista misli da su svi protiv njega – Bošnjaci, Hrvati, Srbi koji mu se ne klanjaju, Amerikanci, pa čak i "stranci" iz "islamskog svijeta" koji, prema njegovim riječima, samo čekaju pravi trenutak da podrže Izetbegovića u njegovim navodnim planovima.
A sve to dolazi od čovjeka koji je Republiku Srpsku doveo na rub ekonomskog kolapsa, čovjeka koji se, umjesto da radi na poboljšanju života svojih građana, bavi teorijama zavjere i traženjem neprijatelja u svakome ko se ne slaže s njegovom vizijom. Dodik je postao zarobljenik vlastitih laži, a njegovi očajnički pokušaji da stvori neprijatelje tamo gdje ih nema samo dodatno potvrđuju koliko je udaljen od stvarnih problema s kojima se BiH suočava.
Dodikov vrtlog laži: SDA razotkriva obmane o secesiji i državnoj imovini RS-a
Milorad Dodik danas nije ništa drugo do tragikomična figura koja, u svojoj nemoći i strahu od političkog kraha, pokušava da izmišlja neprijatelje i stvara krivce za vlastite promašaje. Njegova opsesija Bakir Izetbegovićem, SDA-om i navodnom "antisrpskom politikom" samo je dimna zavjesa kojom pokušava da sakrije činjenicu da je on sam, i samo on, odgovoran za to što je Republika Srpska danas izolirana, siromašna i na rubu egzistencijalnog ponora.
Na kraju, sve ove Dodikove optužbe nisu ništa drugo do još jedan pokušaj da skrene pažnju sa stvarne krize u kojoj se nalazi – krize koju je sam proizveo. Dodik može koliko god hoće optuživati Izetbegovića, ali istina je da su problemi Republike Srpske direktna posljedica njegove vlastite politike. Koliko god se trudio, neće uspjeti uvjeriti nikoga osim možda najodanijih pristalica da je za stanje u BiH kriv neko drugi. Njegova igra svaljivanja krivice na druge dolazi do kraja, a vrijeme istine neumitno dolazi – vrijeme kada će se suočiti s posljedicama svojih djela i politike koja je zasnovana na lažima, podjelama i mržnji.
