Malo pomalo, iz godine u godinu, posljednjih mjeseci i sedmica , pa , evo, i „ u po bijela dana“, u potpunosti smo se „navukli“ i svikli na Dodikove krugove. Diplomatske, ako se ovo što radi, tako zove.
Malo Orbana u „Pešti“ ili Šeher -Banja Luci jer mu je mađarski premijer glavni baja za zaštitu od evropskih sankcija , malo zbrkanog i hadezeiziranog Milanovića u destileriji ili gdje već, Vučića, Dačića, Vulina i slično „gdje Aleksandar kaže“, pa pravoslavne braće na istoku Lukašenka i Putina, a „dobaci“ se i do Vučićevog „brata“ kineskog predsjednika Si Đi Pinga, barem u mandatu Tome Nikolića. Okej, nađe se i na Bliskom istoku.
Je li poljubac u „opisu posla“ političara, pomoćni instrument za uspjeh ili alat za „prodaju magle“
Mile čuva svoje diplomatske krugove bolje nego Arhimed iz Sirakuze svoje. Ali i svoje drugove koji ga zdušno javno hrabre u političkoj avanturi koju je samoizabrao. Dok mu trebaju.Doduše, postoji legenda da je Arhimed rimskim vojnicima , u stvari , vikao „ ne dirajte moje drugove“.
I to je to, osim ako od Miletove diplomatije apstrahiramo domaće susrete sa bh partnerima, poznate kao „Trojka i Čović“ koji su do te mjere kontaminirani tajnovitim, intrigantnim, misterioznim pa čak i mračnim i zavjereničkim obrazloženjima „ uspješnih, istorijskih“ dogovora, kao da nakon kojih ljubopitljivi mediji naprosto budu oduvani količinom urota, konspiracije, međusobnih podvala i teorija zavjere jednih protiv drugih.
Ali, svi su oni drugovi, a drugovi se, jel' te svađaju, tuku, kafanski pljuju jedni po drugima,a onda se obrišu mokrim peškirim razgovaraju kao da ništa nije bilo i ,za javnost, „prave evropsku BiH“. Dakle, oni se, razobličavajući besprizorno jedni druge, bore za svoje građane koji su o tome nešto načuli posljednjih 30 godina koliko čekaju da im bude bolje. Predsjednik manjeg entiteta u BiH Milorad Dodik, ovisno o potrebi i situaciji „trojkaše“ i „svilenog“ Čovića brani od svoje i federalne opozicije, ali i brutalno napada i vrijeđa na „pasja preskakala“. Jer, drugovi su, a drugovi praštaju.
No, šta je sa Miletovim diplomatskim krugovima? Ima li još lidera koji bi ga rado vidjeli u prirodnoj veličini i obliku. Ko zna, možda na istoku, tamo još dalje zove se Daleki Istok, a nije Kina niti Japan. Niti kako to u šali volimo reći, kineska radnja na drugom kraju grada.
Nego, brale, Koreja. Zanimljiva država gdje narod gladuje, ali imaju nuklearni program i partijskog monarha koji za života određuje naslednika, a osim toga je simbol otpora globalnoj američkoj dominaciji, koja je Dodiku i „okolini“ uvela sankcije. Bilo bi to baš zanimljivo proširenje diplomatskog kruga sa nesagledivim posljedicama.
