Pregovori o prodaji ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS) ulaze u završnu fazu, a prema dostupnim informacijama, ključna otvorena stavka ostaje definisanje konačne cijene. Sve ostalo ukazuje na to da je okvirni dogovor između mađarskog MOL-a i ruske strane već praktično postignut.
Dodatnu težinu ovim procjenama daje činjenica da je NIS dobio posebnu licencu Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država, kojom se kompaniji omogućava nastavak operativnih aktivnosti do 23. januara 2026. godine. Istovremeno je ugovoren i uvoz sirove nafte preko Jadranskog naftovoda (JANAF), što je stvorilo uslove za ponovno pokretanje Rafinerije nafte u Pančevu.
Ovi potezi ukazuju na to da je rješenje vlasničke strukture NIS-a praktično dogovoreno, jer je teško očekivati da bi međunarodni akteri dozvolili nastavak proizvodnje i stabilizaciju poslovanja bez jasnog plana o budućem vlasništvu kompanije. Ulazak MOL-a na srbijansko tržište ocjenjuje se kao izuzetno značajan za domaću privredu, posebno imajući u vidu energetski sektor. Ipak, obje strane u pregovorima nastoje maksimalno zaštititi svoje interese.
Ruska strana insistira na višoj cijeni, uzimajući u obzir dugoročnu vrijednost NIS-a i buduću tržišnu poziciju kompanije, dok mađarska strana pregovara iz pozicije činjenice da je NIS bio izložen sankcijama i ograničenom poslovanju.
Ponovno pokretanje Rafinerije nafte u Pančevu tehnički ne predstavlja zahtjevan proces i očekuje se da bi proizvodnja mogla početi u roku od sedam dana od prijema prvih količina sirove nafte. Godišnja potrošnja nafte u Srbiji procjenjuje se na oko 3,7 miliona tona, dok ukupni kapaciteti MOL-a višestruko premašuju te potrebe. Ipak, bez rafinerije u Pančevu, MOL ne bi mogao u potpunosti zadovoljiti potrebe tržišta Srbije, ali ni dijela Bosne i Hercegovine.
Rafinerija u Pančevu ima kapacitet prerade do 23 miliona tona sirove nafte godišnje, što bi MOL-u omogućilo značajno jačanje pozicije na evropskom energetskom tržištu. Upravo zbog toga se pitanje budućeg vlasništva nad NIS-om ne posmatra samo kao nacionalno, već i kao regionalno i evropsko energetsko pitanje.
Otvoreno ostaje i pitanje koristi za Srbiju kao državu, posebno u kontekstu vlasničkog udjela. Iako trećina vlasništva može u određenim situacijama biti presudna, ona ne mora nužno garantovati kontrolu nad ključnim poslovnim odlukama. U tom smislu se sve češće ukazuje na značaj mehanizama poput tzv. „zlatne akcije“, koja bi omogućila državi da blokira strateški važne odluke, ali takav instrument Srbija trenutno nema.
NIS je krajem prošle godine dobio posebnu američku licencu za nastavak poslovanja, a nedavno je i zvanično ugovoren uvoz prvih količina sirove nafte preko JANAF-a. Očekuje se da prve isporuke stignu u Pančevo tokom naredne sedmice, dok kompanija planira i dodatni uvoz kako bi osigurala kontinuitet proizvodnje.
Sve navedeno ukazuje na to da se energetska scena u Srbiji nalazi pred velikim promjenama, a konačan ishod pregovora između MOL-a i ruske strane mogao bi imati dugoročne posljedice ne samo po NIS, već i po energetsku stabilnost cijelog regiona
