Tuzlanski kanton, jedan od ključnih motora ekonomskog i saobraćajnog razvoja Federacije BiH, postao je žrtva birokratskog apsurda i političkih blokada koje dolaze iz samog srca države.
Vlada TK jučer je jasno stavila do znanja da su strateški infrastrukturni projekti – poput autoceste Tuzla–Maoča i obilaznice oko Živinica – praktično stopirani jer institucije na višem nivou ne funkcionišu, a Komisija za državnu imovinu pri Vijeću ministara BiH već godinama stoji mrtva slovo na papiru.
Po važećim zakonima, promjena namjene zemljišta moguća je tek nakon rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i pribavljanja saglasnosti države. Problem je što su značajan dio parcela koje čine trasu budućih cesta u vlasništvu BiH – i dok je zemljište formalno “državno”, praktično je zaustavljen razvoj cijelog kantona.
Premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić brutalno je demaskirao apsurd trenutne situacije: projekti vrijedni stotine miliona maraka, potpuno spremni za realizaciju, zaustavljeni su zbog nekoliko stotina metara zemljišta. “Imamo izabrane izvođače, projektno dokumentaciju, ali od 17 kilometara dionice možemo raditi samo na 870 metara. To je državni sabotage”, poručuje Halilagić.
Apsurd je još veći kad se uporedi sa situacijom u drugim dijelovima Federacije. U Hercegovini, kantoni prolaze projekte od gotovo milijardu KM bez ikakvih prepreka, dok Tuzlanski kanton, koji puni budžet FBiH, postaje taoc političkih blokada, nepotizma i neravnopravnog tretmana. “Dok se u Hercegovini prolaze kilometri i kilometri novih puteva, mi ovdje čekamo dozvolu za 870 metara. Naša kičma saobraćajnog razvoja – autocesta Tuzla-Orašje i brza cesta Tuzla-Sarajevo – trpi zbog državne paralize i političke bahatosti”, naglašava Halilagić.
Vlada TK više ne skriva nezadovoljstvo i očaj: za prevazilaženje situacije uputili su zahtjev Vijeću ministara BiH za hitno imenovanje Komisije za državnu imovinu, inicijativu za izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom i izuzeće određenih parcela za prvu fazu izgradnje dionice Šićki Brod–Đurđevik.
Ako domaće institucije ne reagiraju, Vlada TK traži pomoć i od Ureda visokog predstavnika u BiH, pokazujući koliko je situacija dramatična: “Iscrpljene su sve domaće mogućnosti. OHR je jedina preostala opcija da se omogući realizacija strateških projekata koji su od vitalnog značaja za razvoj našeg kantona i države u cjelini”, navode iz Vlade.
Dok se Sarajevo i Mostar takmiče u projektima koji teku glatko, Tuzlanski kanton stalno udara glavom u zid političkih kalkulacija, blokada i inertnosti državnih institucija. Ovdje ne radi samo problem sa zemljištem – radi se o sistemskom ignorisanju razvoja Sjeveroistočne Bosne, gdje građani godinama plaćaju cijenu političke paralize, nepotizma i nemara.
Ako BiH stvarno želi pričati o ravnomjernom razvoju i evropskim integracijama, morat će početi djelovati. Jer dok se čekaju rješenja i saglasnosti koje nikada ne dolaze, Tuzlanski kanton ostaje talac, a svaki dan kašnjenja znači stotine miliona KM izgubljenog potencijala, hiljade izgubljenih radnih mjesta i nove generacije građana koja uči da država u praksi znači blokadu i čekanje.
