U vremenu kada globalni svijet gradi precizne baze podataka o stanovništvu, planira razvoj, zaštitu prirode i upravljanje resursima, Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena u svojoj neodlučnosti i političkim igrama koje je sprječavaju da izvrši najosnovniji državni zadatak – popis stanovništva.
Dok se u dalekom Nepalu pokreće pionirski nacionalni popis majmuna kako bi se očuvala priroda i planirale mjere zaštite divljih životinja, BiH ni u ovom popisnom ciklusu ne može pronaći volju ni način da popiše svoje građane.
Popis stanovništva je temelj svake ozbiljne države i društva. To nije pitanje politike, ideologije ili etničkih sukoba, već suštinski alat za upravljanje državom i planiranje budućnosti. Bez tačnih podataka o broju ljudi, njihovoj demografskoj strukturi, migracijama i životnim potrebama, ni jedna država ne može realno planirati zdravstveni sistem, obrazovanje, ekonomiju, infrastrukturu ili socijalnu politiku.
U većini evropskih zemalja popis se provodi redovno, otprilike na svakih deset godina, no u Bosni i Hercegovini je posljednji popis održan još 2013. godine, a naredni se uporno odgađa. Razlozi su duboko ukorijenjeni u političkim sukobima i blokadama, gdje su predstavnici tri konstitutivna naroda izgubili sposobnost ili volju da dogovorom osiguraju održavanje ovog ključnog državnog procesa. Umjesto toga, svaka godina donosi nove izgovore, izmišljene prepreke i političke blokade koje dodatno urušavaju osnovne državne funkcije.
Nepal, država daleko od evropskih tokova i geopolitičkih komplikacija, pokreće svoj prvi popis majmuna s jasnim ciljem – zaštititi prirodu i uskladiti potrebe ljudi i divljih životinja. I dok oni prolaze kroz šume, broje i klasificiraju životinje, BiH ne može izaći iz sopstvene političke magle i utvrditi koliko ljudi uopće živi na njenoj teritoriji. To nije samo statistički propust – to je sistemski kolaps jednog društva i države.
Bez relevantnih i ažuriranih podataka, ne može se napraviti ni tačna procjena broja stanovnika, jer statistike se oslanjaju na nepotpune i često zastarjele izvore. Niko zapravo ne zna koliko je ljudi trajno iselilo, koliko je povratnika, a koliko ljudi prolazno boravi ili je na privremenom radu u inostranstvu. Svaki demografski model u BiH je stoga neprecizan, što direktno ugrožava planiranje razvoja i politiku zapošljavanja.
Podaci iz Republike Srpske, jednog od dva entiteta u BiH, alarmantno pokazuju da je broj stanovnika pao ispod milion, što predstavlja pad od oko 180.000 u odnosu na službeni popis iz 2013. godine. Negativan prirodni priraštaj i konstantni odliv stanovništva na zapadni Balkan i dalje pogoršavaju demografsku situaciju, dok su neke lokalne zajednice na ivici demografskog izumiranja.
Odsustvo popisa ne izaziva samo tehničke probleme, već duboko podgrijava i političke sukobe. Politizacija ovog procesa, u kojem se broj stanovnika koristi kao oruđe u političkim manipulacijama, ruši temelje državnosti i pokazuje koliko je BiH nesposobna da riješi ni najosnovnije državne funkcije. Ta nesposobnost nije samo administrativna greška, već ogroman društveni i moralni poraz.
Dok svijet oko nas prikuplja podatke, planira razvoj i brine o svojoj budućnosti, Bosna i Hercegovina ostaje zemlja bez jasne slike o sebi samoj. Nepal može popisati svoje majmune, a BiH ne može ni ljude. Ta činjenica je ne samo sramotna, već i opasna – jer zemlja koja ne zna koliko ljudi živi na njenoj teritoriji, ne zna ni koju budućnost može izgraditi.
