Dok se Unsko-sanski kanton priprema za sjednicu Skupštine na kojoj će se razmatrati izvještaj o radu Šumsko-privrednog društva „USK šume“, javnost ponovo svjedoči starom scenariju — medijskim napadima, optužbama za stranačko zapošljavanje i špekulacijama o političkim igrama iza kulisa.
Zašto? Zato što su šume, decenijama unazad, bile jedna od najpoželjnijih krava muzara za političke stranke u ovom kantonu. Niti jedna vlast nije propustila priliku da preko ove firme uhljebi svoje vojnike, a svaka kritika uprava koje pokušaju nešto konkretno uraditi dolazi iz istih onih centara koji su odavno izgradili sistem po kojem se zna: ko drži šume, drži kanton.
Upravo zbog toga, aktuelni direktor Haris Koljić našao se na udaru portala i analitičara koji, iako javno zagovaraju transparentnost, uglavnom šute kada njihovi favoriti preuzmu fotelje.
Koljić, magistar šumarstva s diplomom sarajevskog univerziteta, odbacuje sve optužbe o stranačkom zapošljavanju. Tvrdi da je broj zaposlenih od njegovog dolaska porastao za svega jednu osobu, ali i da je riješen status 24 inženjera šumarstva koji su godinama čekali posao, a koje bi bez tog angažmana tržište EU oberučke prihvatilo.
No, ono što najviše brine i čime se manipuliše je finansijski gubitak od 3,4 miliona maraka. Kritičari ga plasiraju kao „najgori rezultat u istoriji preduzeća“, dok Koljić objašnjava da su promjene računovodstvenih pravila, koje nalaže novi zakon, razlog za takav prikaz, te da realno stanje pokazuje više od 4 miliona KM u zalihama gotovih proizvoda i čak 18 miliona KM na računima, što je za 3 miliona više nego u januaru.
DI Sanica – vječna meta političkih podmetanja
Najveći kamen spoticanja ipak je Drvna industrija Sanica. Godinama sistematski uništavana, postala je sinonim za krajiški jal i sabotažu svega što bi moglo donijeti korist lokalnoj zajednici, ako nije pod kontrolom određenih političkih struktura. Koljić tvrdi da je DI Sanica napokon stala na noge, a da su u prvoj polovini godine ostvarili pola miliona maraka prihoda.
Danas iz Slovenije stižu nove mašine za pogon koji će proizvoditi ogrjevne palete za penzionere i socijalne kategorije, čime USK šume prvi put ozbiljno ulaze u preradu, a ne samo sječu sirovine. No, bojazan da bi se s promjenom vlasti ponovo mogla ugasiti svjetla u Sanici itekako je prisutna.
Jer, krajiška politika poznata je po tome da se uz svaki novi dogovor o vlasti dijele i fotelje u javnim preduzećima. Pa će tako, ako neko iz DI Sanice nije bio na iftaru s pravim ljudima, ili nije okačio dovoljno patriotskih statusa, vrlo lako izgubiti posao. O projektima, prihodima i potrebama građana — niko ne razmišlja.
Diplome iz magle
Posebnu dimenziju priče daju podsjećanja da je Unsko-sanski kanton leglo sumnjivih diploma. Ako su negdje proizvodili inženjere šumarstva, ekonomiste i pravnike brže nego što izraste prosječna topola — to je bio upravo ovaj kanton. Stoga su i optužbe o „problematičnim zapošljavanjima“ u Šumama na staklenim nogama, jer teško da postoji institucija u ovom kantonu u kojoj nije sumnjiv bar jedan CV.
USK šume danas nisu idealna firma. Niti mogu biti dok god nad njima visi sjena politike i dok god im svaka vlast mjeri krvna zrnca upravljačkih kadrova. Ali je činjenica da su investicije pokrenute, da se Sanica budi, da mašine dolaze i da 18 miliona na računu nije nešto što bi moglo izazvati paniku.
Hoće li sve to preživjeti novu političku kombinatoriku, pitanje je koje za sada nema odgovora. Jer, kako se god okrene, krajiške šume su odavno više politička nego privredna kategorija.
