"Država u raljama izdaje: Ko štiti kriminalce dok institucije tonu u bezakonje?"

Uhljebljeni mozaik korupcije i institucionalnog nemara u Bosni i Hercegovini ponovo je izašao na vidjelo s akcijom „Tunel 2“, koja je rezultirala hapšenjem ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića.

Iako bi ovakav potez mogao ukazati na odlučnost pravosudnih i sigurnosnih organa, iza fasade spektakularne akcije otkriva se gorko lice realnosti – curenje informacija iz samih agencija koje bi trebale biti stub borbe protiv kriminala.

Ko je Nešiću dojavio?

Prema informacijama do kojih došao etto.ba, Nešić je trebao biti uhapšen još u augustu, ali je "neko" iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) navodno upozorio ministra na istragu koja se protiv njega vodila. Ova izdaja iznutra natjerala je Tužilaštvo BiH da izuzme SIPA-u iz akcije, povjerivši provođenje hapšenja Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).

Glavni tužilac Milanko Kajganić nije direktno potvrdio da je SIPA "provaljena", ali je između redova jasno dao do znanja da curenje informacija unutar agencije predstavlja ozbiljan problem. Njegova izjava da je „blagodat BiH“ to što imamo više policijskih agencija, kako bi se mogle birati one koje „ne cure“, zvuči kao cinizam u zemlji gdje se kriminalci očito bolje informiraju od samih istražitelja.

Kad su kriminalci korak ispred države

Curenje informacija nije samo problem SIPA-e. Kajganić otvoreno priznaje da informacije cure iz svih ključnih institucija, uključujući Tužilaštvo i Sud BiH. To, kako sam navodi, dokazuju podignute optužnice protiv zvaničnika gotovo svih državnih agencija. Međutim, ovdje se postavlja ključno pitanje: ko će snositi odgovornost za ovakav nivo nesposobnosti i izdaje unutar sistema?

Primjer Nešića nije izolovan. Slučaj Zorana Galića, bivšeg zamjenika direktora SIPA-e, koji je pobjegao nakon što je dobio dojavu o istrazi, jasno pokazuje da je curenje informacija postalo standard, a ne izuzetak. Sistem koji bi trebao služiti narodu pretvoren je u zaštitni zid za političke i kriminalne elite.

Zašto MUP RS?

Odluka da se akcija povjeri MUP-u RS umjesto SIPA-e izazvala je lavinu reakcija. Zamjenik glavnog tužioca Mladen Furtula, očigledno braneći ovaj potez, tvrdi da je „MUP RS velika policijska agencija, sposobna odgovoriti na zahtjeve Tužilaštva“. Ali šta to znači za povjerenje u državne agencije poput SIPA-e? Ako jedna od ključnih sigurnosnih agencija u zemlji ne može provesti osjetljive operacije bez curenja informacija, postavlja se pitanje: Ko zaista vlada Bosnom i Hercegovinom – institucije ili kriminalci infiltrirani u njihove redove?

Ovo nije samo pitanje jedne akcije ili jednog ministra. Ova situacija ogoljava duboku krizu u kojoj se država nalazi. Kada glavni tužilac otvoreno priznaje da institucije ne funkcionišu i da su optužnice protiv visokih zvaničnika svakodnevna pojava, jasno je da smo ušli u fazu institucionalne implozije.

Ko će povući kočnicu i početi čistiti ovaj nered? Koliko će još optuženih poput Nešića ili Galića dobiti luksuznu priliku da pobjegnu dok građani svakodnevno trpe posljedice sistemske korupcije i nesposobnosti?

Dok se političke i sigurnosne agencije takmiče u međusobnim optužbama, građani Bosne i Hercegovine ostaju taoci sistema koji se urušava iznutra. Ako vlasti žele povratiti makar trunku povjerenja, neophodna je hitna reforma sigurnosnih i pravosudnih institucija, uz neizostavno procesuiranje onih koji iznutra sabotiraju rad države.

Jer ako ovako nastavimo, Bosna i Hercegovina neće biti zemlja u kojoj vlada zakon, već kriminalci sa značkama i političkim zaštitnicima. A to je poraz svih nas.