Zamislite zemlju u kojoj hapšenje ministra sigurnosti automatski poveća osjećaj sigurnosti među građanima.
Ako vam ovo zvuči kao scenarij iz Monty Pythona, dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu, gdje se stvarnost često takmiči s najluđim političkim komedijama.
Nedavni odlazak Nenada Nešića, ministra sigurnosti BiH, na neplanirani "sastanak" s Tužilaštvom BiH izazvao je, kako kažu, "neopisivo olakšanje" kod građana. Da ironija bude potpuna, ministar odgovoran za sigurnost države sada se brani od optužbi koje bi, prema riječima pravosudnih izvora, mogle uključivati sve, od zloupotrebe položaja do kreativnog tumačenja zakona u vlastitu korist.
Pravda kao trend: Šta će danas biti?
Naši političari obožavaju riječ „pravda“. Pravda je njihov moto, parola na izborima, mantra u saopštenjima za javnost. Ali kad pogledate stvarnu situaciju, BiH djeluje kao zemlja u kojoj pravda ima ozbiljan problem s Wi-Fi signalom.
Svi se kunu u poštenje, ali nikad nam gore nije bilo. Inflacija galopira, korupcija cvjeta, građani masovno bježe iz zemlje, a ministar sigurnosti – čovjek čiji je posao da nas zaštiti od kriminala – sada pokušava zaštititi sebe od Tužilaštva. Ironično, zar ne?
"Ministar sigurnosti" ili "ministar nesigurnosti"?
Nenad Nešić dolazi iz političke škole gdje se funkcije ne shvataju kao odgovornost, već kao prilika. Kad je preuzeo funkciju, obećavao je sigurnost, stabilnost i beskompromisnu borbu protiv kriminala. Na kraju je izgleda shvatio da je najefikasniji način borbe protiv kriminala – udruživanje s njim.
Građani sada postavljaju pitanje: Ako je naš ministar sigurnosti pod istragom, kakve šanse ima običan čovjek da se zaštiti od nepravde? Šta to govori o sistemu koji smo gradili tri decenije? Naravno, političari će krivicu prebaciti na narod. Reći će da smo mi ti koji ne razumijemo složenost sistema. Da je normalno da ministar povremeno završi u Tužilaštvu, jer to, navodno, znači da institucije rade svoj posao. Ako je tako, onda smo na putu da postanemo najsigurnija zemlja na svijetu – jer ako nastave ovim tempom, pola političkog establišmenta će završiti iza rešetaka.
A šta ćemo dalje?
Hapšenje Nešića nije kraj ove priče. To je samo još jedno poglavlje u knjizi koja se zove "Bosanskohercegovačka politička tragikomedija". Na kraju krajeva, mi smo narod koji uvijek nađe način da preživi, bilo da se radi o korupciji, inflaciji ili političarima koji umjesto rješenja nude skandale.
Možda je vrijeme da redefinišemo pravdu u BiH. Možda pravda nije u tome da svi budu pošteni, već u tome da svi budu dovoljno nespretni da ih uhvate. Ili, još bolje, da ih sistem jednom zaista počne kažnjavati, a ne nagrađivati za "snalazljivost".
U međuvremenu, sigurnost u BiH i dalje će biti relativan pojam. Ako ništa drugo, bar možemo reći da je zemlja trenutno sigurnija – jer jedan ministar sigurnosti manje znači jedan problem i lopovluk manje.