Uoči sutrašnjeg svečanog otvorenja obnovljene Sultan Abdul Azizove – Azizija džamije u Orašju, jednog od najznačajnijih vjerskih i kulturno-historijskih objekata Posavine, današnju hutbu u ovoj džamiji kazivao je dr. Mensur-ef. Husić, rukovodilac službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva tuzlanog.
U hutbi je, između ostalog, podsjetio da džamije nisu samo mjesta obavljanja namaza, nego i prostori u kojima se oblikuju moralne vrijednosti, jačaju međuljudske veze i čuva duhovni kontinuitet jednog naroda.
Posebno je naglasio simboličku važnost obnove Azizija džamije, jedne od 36 sultanskih džamija u Bosni i Hercegovini koju je dao izgraditi sultan Abdul Aziz, koja predstavlja svjedočanstvo trajnosti vjere i opstojnosti muslimana na prostoru Bosanske posavine.
U hutbi je ukazao i na obavezu sadašnjih generacija da čuvaju vakufsku i kulturnu baštinu koju su im prethodnici ostavili, ali i da džamije ispunjavaju životom, znanjem i dobrim djelima.
Poručio je da obnova objekta dobija puni smisao tek kada bude praćena obnovom i jačanjem duhovnog života zajednice.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
"Hvala Allahu, dželle šanuhu, Gospodaru svjetova, koji nas je počastio vjerom islamom, uputio nas na Pravi put i učinio sljedbenicima ummeta Muhammeda, alejhi selam. Njemu zahvaljujemo na nebrojenim blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa.
Donosimo salavat i selam na Allahovog Poslanika, a. s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju, koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu. (Et-Tevbe, 18)
Poštovana braćo i sestre,
Uzvišeni Allah ukazao je čovjeku brojne počasti u odnosu na druga stvorenja. Stvorio ga je u najljepšem skladu, podario mu razum i slobodnu volju, poučio ga imenima svih stvari, naredio melecima da mu učine sedždu počasti i učinio ga svojim namjesnikom na Zemlji. Istovremeno, čovjeku je povjerio veliku odgovornost. Njegova je zadaća da čini ibadet svom Gospodaru, da Mu zahvaljuje na blagodatima, da čini dobra djela i kloni se zabranjenih.
Uzvišeni Allah kaže:
I daje vam od svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.
Braćo i sestre,
čovjekov život nije ništa drugo nego zbir dana, mjeseci i godina. Kada prođe jedan dan, prošao je i dio nas. Ali, ovaj prolazni život je i velika prilika za činjenje dobrih djela. Zato se vjernik trudi da prolazno pretvori u trajno, a dunjalučko u ahiretsko dobro.
Jedan od najuzvišenijih načina na koji čovjek prolazni dunjaluk pretvara u trajno dobro jeste vakuf.
Vakif dio svoje imovine izdvaja iz imetka i trajno ga stavlja u službu vjere, zajednice i općeg dobra. Vakuf je izraz svijesti da čovjek ne živi samo za sebe i svoje vrijeme, nego i za generacije koje dolaze poslije njega. Zahvaljujući vakufima u minulim stoljećima su građene džamije, mektebi, medrese, mostovi, česme i mnoge druge ustanove koje su oblikovale duhovni, kulturni i društveni život muslimana. Koliko je to bilo zastupljeno, svjedoči činjenica da je Bosna i Hercegovina nazvana zemljom vakufa.
Naši gradovi i naselja rasli su uz džamije, mektebe, medrese, mostove, hanove i druge hajrate koje su podizali vakifi. Vakufi su bili i ostali svjedočanstvo vjere, odgovornosti i ljubavi prema zajednici i budućnosti.
Poštovana braćo i sestre,
ovih dana svjedočimo završetku jednog velikog hajra. Nakon potpune rekonstrukcije unutrašnjosti ove Sultan Azizove džamije, sutra ćemo, ako Bog da, svečano obilježiti njeno ponovno otvorenje. Historija Sultan Azizove džamije duboko je povezana sa sudbinom Bošnjaka koji su usljed velikodržavnih projekata bili prisiljeni da napuste Kneževinu Srbiju i da pronađu svoj novi dom na području Orašja.
Prema historijskim izvorima, gradnja Sultan Abdul-Azizove (Azizija) džamije u Orašju započela je 1862. godine dolaskom protjeranih muslimana iz tadašnje Kneževine Srbije, iz gradova Užica, Šapca, Niša i Beograda. Džamiju je dao izgraditi tadašnji osmanlijski sultan Abdul-Aziz, po kojem je i dobila ime, te se ubraja među 36 sultanskih džamija u Bosni i Hercegovini, čiju su izgradnju direktno naredili i finansirali osmanski sultani.
Sultan Abdul-Azizova džamija u Orašju je svjedok iskušenja, simbol uspona, ustrajnosti i privrženosti vjeri muslimana ovog kraja, čuvar njihovog kolektivnog pamćenja i identiteta kroz različita historijska razdoblja. Za vrijeme Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu Azizija džamija više puta je granatirana, ali je, Allahovom voljom, ostala uspravna i nije porušena.
Uz ovu džamiju odrastale su generacije čestitih, plemenitih i širokogrudnih muslimana. U njoj su učile prve harfove, obavljale namaze, sklapale brakove, odgajale djecu i ispraćale svoje najmilije na ahiret. U ovom gradu Bošnjaci su se zajedno sa svojim komšijama Hrvatima borili za domovinu, odbranili ovaj grad i opstali na svome. Višedecenijska tradicija međusobnog poštovanja i suživota je bitna dimenzija ovog grada.
Obavljena restauracija Azizija džamije potvrda je da je svijest o vakufu i dalje živa među našim ljudima. Naši vakifi, donatori i dobročinitelji darivali su dio svoga za njenu obnovu. Njihova djela neće završiti završetkom radova, nego će, Allahovom voljom, trajati kroz svaki namaz koji se ovdje obavi, svaki harf Kur'ana koji se prouči i svaki hajr koji se u ovoj džamiji bude činio. O nagradi onih koji troše svoja imanja na Allahovom putu, Allah, dž. š., kaže:
Primjer onih koji svoja imanja troše na Allahovom putu je primjer zrna iz kojeg nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna. Allah će onome kome hoće dati i više. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (El-Bekare, 261)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Vjerniku se od njegovih djela poslije smrti priključuju: znanje koje je širio, dobro dijete koje je ostavio, Mushaf koji je dao u nasljedstvo, džamija koju je sagradio, kuća za putnika namjernika koju je sagradio, voda koju je doveo i sadaka koju je dao iz svoga imetka za života da se podjeli poslije njegove smrti.“ (Ibn Madže)
U ovom hadisu nabrojana su djela koja koriste ljudima nakon smrti njihovog vlasnika. Među njima posebno mjesto zauzima džamija. Allahov Poslanik, a.s, je rekao:
„Ko izgradi džamiju želeći Allahovo zadovoljstvo, Allah će njemu izgraditi kuću u Džennetu.“ (Buhari)
Učenjaci navode da se značenje ovog hadisa ne odnosi samo na izgradnju nove džamije, nego i na njeno održavanje, obnovu i očuvanje njene funkcije. Njeno istinsko održavanje ostvaruje se namazom, učenjem Kur'ana, zikrom, stjecanjem znanja, mektebom i okupljanjem vjernika. Trebamo znati da sutrašnje otvorenje obnovljene Azizija džamije nije kraj jednog projekta. Naš imperativ je da nastavimo u njoj ibadet činiti, oplemenjivati svoja srca i snažiti svoju duhovnost i učvršćivati svoje zajedništvo. Uzvišeni Allah kaže:
Oni koji se čvrsto drže Knjige i koji namaz obavljaju – Mi zaista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine. (El-A'raf, 170)
Među sedmericom koje će Uzvišeni Allah staviti u svoj hlad, kada drugog hlada osim Njegovog hlada neće biti, nalazit će se čovjek koji je srcem bio vezan za džamiju, koji je dolazio u džamiju da klanja namaz i čini druge ibadete.
Naš imprerativ je da nastavimo činiti dobra djela.
Sve što na ovom svijetu posjedujemo, Allah, dž. š., nam je darivao: život, zdravlje, imetak, potomstvo. Sve što imamo, jednog dana ćemo ostaviti i vratiti se svome Gospodaru. Ali dobra djela koja uvakufimo trajna su sadaka i ona nas prate i nakon naše smrti. Kada nastupi Sudnji dan, kada svi ljudi i sve živo smrt iskusi, Allah, dž. š., nas podsjeća da će zemlja i nebesa Njemu u naslijeđe pripasti.
A Allah će nebesa i zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite. (Ali Imran, 180)
Molimo Uzvišenog Allaha da primi trud svih vakifa, donatora, džematlija i dobročinitelja koji su učestvovali u obnovi Azizija džamije. Zahvalni smo Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Muftijstvu tuzlanskom, brojnim institucijama na lokalnom, kantonalnom i federalnom nivou koji su podržali projekat obnove džamije.
Molimo Allaha, dž. š., da nagradi rukovodstvo Medžlisa Islamske zajednice Orašje, glavnog imama, predsjednika i njihove saradnike, članove Građevinskog odbora, vakife i donatore, koji su dali veliki doprinos u realizaciji ovog projekta. Molimo Allaha, dž. š., da nagradi i one koji su svojom rukom, izvodeći radove doprinijeli da ova džamija danas ovako lijepo ozgleda.
Gospodaru naš, molimo te da učiniš ovu džamiju izvorom bereketa, znanja, odgoja i zajedništva.
Gospodaru naš, molimo te da nagradiš naše pretke koji su je gradili, naše savremenike koji su je obnovili i generacije koje će je, ako Bog da, čuvati i oživljavati do Sudnjega dana. Amin."
