U političkom teatru Bosne i Hercegovine apsurd odavno nije izuzetak – on je pravilo. Najnoviji potez prvog i drugog zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda, Dragan Čović i Nikola Špirić, to potvrđuje gotovo školski.
Dvojac iz HDZ-a i SNSD-a uputio je zvaničan zahtjev za sazivanje sjednice Kolegija Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine – i to sa jednom, naizgled plemenitom tačkom dnevnog reda: osiguranje neometanog rada i funkcionisanja ove institucije.
Problem? Upravo političke strukture koje predstavljaju već mjesecima aktivno blokiraju njen rad.
Institucionalna kriza kao politički alat
Zahtjev je upućen predsjedavajućem Kemal Ademović, uz prijedlog da se sjednica održi 20. aprila. Na prvi pogled – proceduralno korektan potez. U suštini – politički paradoks.
Jer blokada Doma naroda nije nastala spontano. Ona je rezultat svjesnih političkih odluka koje su dovele do zastoja zakonodavnog procesa i praktične paralize Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.
U takvom kontekstu, inicijativa za „deblokadu“ dolazi od istih aktera koji su krizu proizveli. To otvara pitanje: da li je riječ o stvarnoj promjeni kursa ili o pokušaju kontrole štete?
Dvostruke poruke nakon sastanka s međunarodnom zajednicom
Tajming zahtjeva dodatno pojačava sumnje. Istog dana, Dragan Čović sastao se s visokim predstavnikom Christian Schmidt, zajedno sa Darijanom Filipović.
Prema saopćenju Ured visokog predstavnika, razgovor je bio fokusiran na političku stabilnost, evropski put BiH i funkcionalnost institucija. Poruka je bila jasna: bez saradnje nema napretka.
No, ubrzo nakon sastanka, Čović je u javnosti naglasio upravo ono što njegova politika u praksi demantuje – potrebu za funkcionalnim institucijama. Istovremeno, insistirao je na pitanju ravnopravnosti Hrvata, koje u zvaničnom saopćenju OHR-a nije istaknuto kao centralna tema.
Razlika u naglascima otkriva dublji problem: politički narativi se prilagođavaju publici. Pred međunarodnim faktorima govori se o stabilnosti i reformama, dok se u domaćem političkom prostoru održavaju mehanizmi blokade.
Simulacija rješenja
Zahtjev za sjednicu Kolegija tako postaje više od administrativnog akta – on je test političke vjerodostojnosti. Ako su Dragan Čović i Nikola Špirić zaista spremni na deblokadu, to će zahtijevati konkretne poteze, a ne samo formalne inicijative.
U suprotnom, cijeli proces ostaje na nivou simulacije – stvaranja privida rješenja bez stvarne promjene.
Čekajući odgovor
Sada je potez na Kemal Ademović. Njegova reakcija na zahtjev mogla bi pokazati da li postoji institucionalna volja za izlazak iz blokade ili će se politička kriza nastaviti u istom ritmu.
Jer u Bosni i Hercegovini problem rijetko leži u procedurama. One postoje. Problem je u političkoj volji da se one koriste za rješavanje kriza – a ne za njihovo održavanje.
Do tada, ostaje činjenica koja najbolje opisuje trenutnu situaciju: oni koji su zakočili sistem sada traže način da upravljaju njegovim „pokretanjem“.
