Dva mjeseca nakon stravične tramvajske nesreće u Sarajevu, u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić, dok je 17-godišnja djevojka zadobila teške povrede, javnost i dalje živi u vakuumu – bez jasnih odgovora, bez konkretnih poteza i bez osjećaja da pravda uopće dolazi.
Iako se tragedija dogodila još 12. februara, nadležno Tužilaštvo Kantona Sarajevo do danas nije donijelo ključne odluke koje bi rasvijetlile okolnosti nesreće i precizno utvrdile odgovornost. Umjesto epiloga, građani svjedoče odugovlačenju, birokratskoj magli i institucionalnoj tišini koja sve više liči na izbjegavanje odgovornosti.
Prema dostupnim informacijama, na predmetu rade tri tužioca, uz nadzor zamjenice glavne tužiteljice Melihe Dugalije. Ipak, uprkos brojnim vještačenjima, analizama i izuzetim video snimcima, istraga se nije pomakla s mrtve tačke. Javnost je ostala uskraćena za konkretne zaključke – ko je kriv i zašto još niko nije odgovarao?
Vozač tramvaja, Adnan Kasapović, uhapšen je neposredno nakon nesreće, ali mu nije određen pritvor. Tereti se da je izazvao nesreću iz nehata i trenutno se brani sa slobode. Međutim, ono što dodatno komplikuje cijeli slučaj jesu oprečne tvrdnje o samom uzroku tragedije.
Iz Tužilaštva je ranije sugerisano da je tramvaj upravljan neprilagođenom brzinom, dok odbrana vozača tvrdi da je došlo do iznenadnog tehničkog kvara – naglog ubrzanja koje vozač nije mogao kontrolisati. Upravo u toj kontradikciji leži ključ cijelog slučaja.
Posebnu težinu imaju video snimci i svjedočenja koja su izašla u javnost. Pojedini svjedoci tvrde da se tramvaj prethodno zaustavljao na semaforu, da je vozač komunicirao s okolinom, pa čak i mahao, prije nego što je vozilo iznenada ubrzalo. Takve izjave otvaraju niz pitanja: da li je riječ o ljudskoj grešci, sistemskom propustu ili tehničkom kvaru koji niko ne želi preuzeti na sebe?
U međuvremenu, fokus dijela istrage pomjeren je i na utvrđivanje načina na koji su snimci nesreće dospjeli u javnost, što dodatno izaziva revolt među građanima. Dok porodica nastradalog mladića čeka pravdu, institucije se, čini se, bave sporednim pitanjima.
Ova tragedija sve više poprima konture šireg problema – neefikasnog pravosudnog sistema u kojem vrijeme radi protiv istine, a u korist zaborava. Svaki novi dan bez odgovora dodatno produbljuje nepovjerenje građana i ostavlja gorak utisak da se odgovornost razvodnjava.
Jer, pitanje koje visi u zraku već dva mjeseca nije samo „šta se desilo“, nego i „zašto još niko nije odgovarao“. I dok odgovori izostaju, Sarajevo ostaje grad u kojem tragedije brzo utihnu – ali pravda još brže nestane.
