Roditeljstvo nikada nije bilo lako, ali čini se da nikada nije bilo ni zahtjevnije.
Današnji roditelji odgajaju svoju djecu u svijetu stalnih obavještenja i društvenog pritiska da optimiziraju svaki aspekt svog života, od rasporeda spavanja do izbora grickalica.
Istovremeno, mnogi roditelji u 1980-im i 1990-im godinama su se snalazili sa mnogo manje drame i javne kontrole. Ogroman mentalni pritisak koji osjećaju moderni roditelji nije rezultat nedostatka ljubavi prema svojoj djeci, već suočavanja s pritiscima s kojima se prethodne generacije nisu morale suočiti.
1. Ljutnja zbog uklanjanja ekrana
Kako piše YourTango, jedna studija je pokazala da ekrani utiču na djetetov nervni sistem na sličan način kao i supstance koje izazivaju ovisnost, jer direktno stimulišu centar za nagrađivanje u mozgu.
Kako bi se suzbilo loše ponašanje koje roditelji smatraju frustrirajućim, a koje je zapravo simptom povlačenja, prvi korak je drastično smanjenje vremena provedenog pred ekranom i povećanje aktivnosti koje angažuju i um i cijelo tijelo.
Aktivnosti poput boravka na otvorenom, planinarenja, bavljenja sportom, vožnje bicikala i romobila, te bavljenja maštovitim igrama koje uključuju oblačenje i kretanje, sve su to odlične opcije. Na primjer, djeca se mogu pretvarati da su učitelji koji daju lekcije, pirati ili olimpijci koji treniraju za zlatnu medalju. Ovo su odlični načini za ublažavanje simptoma povlačenja od ekrana i olakšavanje prelaska svima.
Još jedan odličan pristup je ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom i posvetiti više vremena direktnoj igri, slušanju, razgovoru ili jednostavno zabavi sa svojom djecom, jer ima mnogo istine u izreci da djeca imitiraju svoje roditelje.
„Najbolji način za rješavanje ovog sve češćeg problema je pronaći aktivnosti koje vama i vašoj djeci donose radost, a koje uključuju tri ključna elementa: povezivanje s prirodom, puno kretanja i prakticiranje svjesnosti - s vašim umom, tijelom, govorom i ponašanjem“, savjetuje life coach Vicy Wilkinson.
2. Zašto dijete radi upravo ono što mu zabranjujete?
Kada vidite dijete kako trči po kući i kažete mu: "Nemoj trčati, pasti ćeš!" I naravno, dijete nastavi trčati i pada. U tom trenutku vjerovatno pomislite: "Pa, upravo sam ti rekao da to ne radiš!"
Razlog zašto vaše dijete to radi je taj što opisujete ponašanje koje ne želite i samo stavljate riječi poput "Nemoj", "Ne" ili "Stani" ispred njega. Neki psiholozi tvrde da um radi u slikama, tako da ne čuje negativne naredbe i vjerovatnije je da će uraditi ono što vidi. Dakle, koju god sliku stvorite u djetetovom umu, to je ono što će dijete najvjerovatnije uraditi.
„Da biste riješili ovaj uobičajeni izazov, sve što trebate učiniti je opisati ponašanje koje želite vidjeti i naučiti svoje dijete kako da uradi ono što tražite od njega ako ne zna kako. U ovom primjeru, dovoljno je reći: 'Hodaj!', 'Pazi gdje hodaš' ili 'Hodaj pažljivo'“, objašnjava savjetnica Jody Johnston Pawel, predsjednica Parents Toolshop Consulting.
