Nekada jedno od ključnih strateških preduzeća Republike Srpske, „Elektroprivreda RS“, danas je suočeno s finansijskim sunovratom koji prijeti potpunim slomom sistema.
Samo godinu dana nakon rekordne dobiti od gotovo 145 miliona KM, dobit kompanije je spala na svega 3,2 miliona, što predstavlja pad od preko 140 miliona maraka – dramatičan gubitak za energetskog giganta.
Glavni uzroci ove situacije leže u lošim koncesionim ugovorima, izgubljenim i još uvijek aktivnim arbitražnim sporovima vrijednim milijarde KM, te nepromišljenim ulaganjima. Posebno se ističe izgubljena arbitraža sa slovenačkim „Elektrogospodarstvom“, koja je ERS koštala više od 130 miliona KM, uz dodatnu obavezu isporuke trećine proizvedene električne energije do kraja rada RiTE Ugljevik. Tu je i presuda u korist kompanije „Vijadukt“, teška preko 110 miliona, uz dnevne kamate od 18.000 KM.
Još teža prijetnja dolazi iz Vašingtona, gdje se vodi arbitraža vrijedna čak 1,3 milijarde dolara. Prema riječima ekonomskih stručnjaka, ERS se nalazi pod stalnim pritiskom zaduženja – u 2025. godini već je sedam puta posegnuto za kreditima, ukupno 120 miliona KM, i to isključivo za tekuću likvidnost.
Narodni poslanici iz opozicije, poput Nebojše Vukanovića i Slaviše Markovića, upozoravaju da iza finansijskog urušavanja stoje sistemska pljačka i politički dogovoreni koncesioni aranžmani, od kojih je posebno sporna saradnja s firmom „Comsar energy“ i koncesije dodijeljene biznismenu Vasiliju Serdarovu. Milioni su uloženi u projekte koji nisu zaživjeli, a troškovi se gomilaju bez koristi.
Vukanović tvrdi da se Elektroprivreda namjerno destabilizuje kako bi je političko-ekonomske elite privatizovale po sniženoj cijeni. Kao ilustraciju navodi i remont termoelektrana u Gacku i Ugljeviku koji se odvijaju istovremeno, čime se direktno ugrožava elektroenergetska stabilnost RS-a. On takođe upozorava na sumnjive dogovore s mađarskim partnerima oko solarne elektrane „Trebinje 1“.
Ekonomska stručnjakinja prof. dr Mirjana Orašanin ističe da je situacija alarmantna: ERS se ponaša kao teško oboljeli pacijent kojem se neprestano daje infuzija, dok mu se istovremeno iscrpljuju osnovni resursi. Ona smatra da je privatizacija ovog preduzeća potpuno neprihvatljiva, te da je krajnje vrijeme za strateški oporavak.
Bez jasnog plana, odlučnih rezova i odgovornosti, sudbina „Elektroprivrede RS“ mogla bi postati još jedan primjer propasti javnih resursa – uz sve veće gubitke koje će, na kraju, platiti građani.
