Srbija bi mogla povećati udio u NIS-u na 34%: Šta to znači za kompaniju, cijene goriva i ulogu UAE
U kontekstu pregovora o kupovini ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije (NIS), pojavile su se informacije o mogućem uključivanju arapske naftne kompanije ADNOC i fonda iz Emirata (UAE) kao strateške i finansijske podrške mađarskoj kompaniji MOL, koja vodi pregovore sa Gaspromnjeftom. Precizni detalji o ulozi ovog fonda još uvijek nisu poznati, ali se spekuliše da bi saradnja mogla biti ključna za osiguravanje uspjeha akvizicije i stabilnosti NIS-a u budućnosti.
Srbija trenutno posjeduje 29% udijela u NIS-u, a postoji mogućnost da kupi dodatnih pet odsto, čime bi državni udio porastao na 34%. Takva pozicija omogućila bi Srbiji značajnije pravo veta u odlučivanju o ključnim odlukama u kompaniji, uključujući promjene pravnog oblika preduzeća, prodaju dijelova kompanije ili strateške promjene, jer bi za sve te odluke bila potrebna saglasnost koja uključuje dvotrećinsku većinu. U tom kontekstu, prisustvo fonda iz UAE dodatno bi učvrstilo stabilnost akvizicije i olakšalo finansijske i strateške dogovore sa MOL-om i Gaspromom.
Pored vlasničkih pitanja, razmatra se i infrastrukturna dimenzija saradnje sa MOL-om, uključujući mogućnost izgradnje naftovoda između Srbije i Mađarske. Takav projekt omogućio bi diversifikaciju puteva snabdjevanja i potencijalno niže troškove transporta derivata, što je posebno važno za srpsku rafinerijsku industriju. Postojeći naftovod Janaf iz perioda SFRJ trenutno je jedini veliki transportni pravac derivata kroz Hrvatsku, dok bi dodatni produktovod mogao povećati sigurnost snabdevanja i stabilnost tržišta, uz podršku UAE kao pouzdanog međunarodnog partnera.
Što se tiče rafinerijske infrastrukture, analiza pokazuje da je trenutna rafinerija u Srbiji moderna i sposobna da zadovolji domaću potražnju. Nije predviđeno gašenje postrojenja, a ulaganja MOL-a u rafinerije u regiji dodatno povećavaju ukupni kapacitet proizvodnje derivata. UAE se u ovom kontekstu vidi kao potencijalni partner koji bi mogao omogućiti dodatna ulaganja i transfer tehnologije, posebno u modernizaciju rafinerija i širenje proizvodnih kapaciteta, što dugoročno povećava sigurnost i konkurentnost srpske energetike.
Važno je istaći i različite interese partnera: dok MOL teži proširenju svoje prodajne mreže benzinskih pumpi i distribucije derivata, UAE su fokusirani na ulaganja u rafinerije i proizvodne kapacitete, što dodatno osigurava stratešku ravnotežu i diversifikaciju unutar projekta. Ovakav pristup omogućava Srbiji da u saradnji sa oba partnera osigura ne samo stabilan udio u NIS-u, već i dugoročnu kontrolu nad ključnim proizvodnim i distribucijskim segmentima.
Strateški i ekonomski, akvizicija ruskog udjela u NIS-u, uz finansijsku i stratešku podršku iz UAE, ne bi trebala negativno uticati na cijene goriva, dok bi obustava kupovine, smanjenje proizvodnje ili eventualna nestašica derivata mogla izazvati promjene na tržištu. Dugoročno gledano, uključivanje UAE stvara preduslove za stabilniji regionalni energetski sektor, jačanje međunarodnih partnerstava i mogućnost širenja energetskih projekata Evrope.
U tom smislu, UAE bi mogli biti ključni faktor koji "spašava" Srbiju u ovom procesu, osiguravajući finansijsku sigurnost, stratešku podršku i dugoročnu stabilnost NIS-a, dok MOL preuzima ulogu širenja maloprodajne mreže, čime se stvara komplementaran model saradnje.
