Analitičari predviđaju da će do 2050. godine stanovnici Afrike činiti četvrtinu svjetske populacije. Afrika bi trebala imati najmlađu radnu snagu koja će predstavljati najmlađu demografsku silu na svijetu nasuprot starijoj populaciji u drugim regijama svijeta.
Taj budući ljudski kapital sve više će postajati važna karakteristika globalnog profila Afrike. Naravno, pored ljudskog kapitala, prirodni resursi Afrike, uključujući kobalt i druge rijetke zemjene metale koji su neophodni za uspješan razvoj novih tehnologija i prosperitetnu budućnost čovječanstva vođenu tehnologijom, također će ostati relevantni.
Turska nakon snažnog uspona u zadnjih 20 godina , vrlo smjelo i strateški se pozicijonira kao relevantan i ne zaobilazan faktor u ovoj regiji.
Naime, Osmanska država vladala je sa oko 13. zemalja od sjeverne Afrike do subsaharske centralne Afrike. Prisustvo imperije u drugim zemljama stvaralo je duboke veze među nacijama.
Osmanska država je, posebno u zemljama s muslimanskim stanovništvom, stoljećima ostala jedini predstavnik islamskog svijeta, a te su države postale u velikoj mjeri zavisne od višestrukih kulturnih i političkih odnosa uspostavljenih.
Republika Turska, koja ima 5.000 godina staru carsku tradiciju i 700 godina otomanskog iskustva, tek sada povratila poziciju koju je izgubila oko 100 godina nakon Prvog svjetskog rata.
Danas je Turska jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja razmišlja o stabilnosti i dobiti zemalja s kojima je u dijalogu i u tim odnosima djeluje fer i pravedno. Turska, koju zapadnjaci opisuju kao "zemlju u razvoju", postigla je svoj razvoj, rast, pristup tehnologiji i modernizaciju vlastitim rukama i snagom.
Baš kao što je Turski rat za nezavisnost neposredno nakon Prvog svjetskog rata inspirisao mnoge muslimanske zemlje, danas je 20-godišnji preokret i razvoj Turske primjer drugim zemljama.
Arapsko proljeće započeli su ljudi koji su živjeli na arapskim ulicama u nadi da će postati poput Turske. Ponovo je prekinut podrivačkim naporima imperijalista.
Sada su ovi napori i izazovi počeli u afričkim zemljama. Turska je jedan od aktivnih aktera u regionu Afrike nakon Sjedinjenih Država, Kine i Rusije zbog pravednog i uravnoteženog stava u pogledu saradnje i pristupa u kojem su svi dobili.
Teško je objasniti historijski položaj Turske u današnjim globalnim pejzažima samo tvrdom ili mekom moći. Sa svojim vojnim, diplomatskim naporima, obrazovnim inicijativama, aktivnostima misija i istorijskim tragom koji prednjače, Turska je "pametna sila".
Sa druge strane imamo Afričke zemlje koje se postepeno udaljavaju od zapadne kolonizacije. Naravno, mnoge nerazvijene države danas nisu mogle efikasno uspostaviti svoju rutu. Znamo koliko je državi teško postići stabilnost bez pomoći i podrške drugih.
Afrika, glavno igralište
Zapadne države izvršile su ekstremni pritisak na afričke zemlje. U postkolonijalnom periodu mentalni i kulturni imperijalizam je nastavio sa ugnjetavanjem. Do nedavno je u afričkim zemljama postojala jedina zapadna hegemonija. Tada su Kina, Rusija i Turska uskočile i dale šansu afričkim zemljama da traže ravnotežu.
Pad aviona Jevgenija Prigožina doveo je do mnogih pitanja. Rusija je u velikom ratu sa Ukrajinom i njenim NATO saveznicima. A nedavno je profrancuska vlada svrgnuta vojnim udarom u Nigeru. Rusija je zvanično zauzela svoj stav na strani država protiv Francuske u Africi, prvenstveno kroz umiješanost Wagner grupe plaćenika, za čiji se vođa pretpostavlja da je mrtav u padu aviona.
Kina ćuti. Nastavlja da napreduje uglavnom u ekonomskim oblastima. Međutim, u suštini, Kina je protiv francuskih kolonija ili protiv toga da Zapad bude tako aktivan i dominantan na kontinentu.
Iako o regionalnim pitanjima kao što su bazen Crnog mora, Mediteran i Pacifik trenutno raspravljaju igrači poput Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Kine, Rusije i Turske u globalnoj konkurenciji, afrički kontinent će biti centar sukoba za međunarodnu politiku u narednih 50 godina.
