Na samitu u Tivtu, gdje su se okupili lideri Evropske unije i država Zapadnog Balkana, u prvi plan izbila je ideja koja bi mogla značajno promijeniti dosadašnji model proširenja EU — koncept takozvanog “ograničenog članstva” za zemlje koje i dalje čekaju punopravni ulazak u Uniju.
Riječ je o francusko-njemačkom prijedlogu koji predviđa da države Zapadnog Balkana — Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Albanija — dobiju pristup jedinstvenom evropskom tržištu, uz status posmatrača u institucijama Evropske unije, ali bez punog članstva sve dok ne ispune konačne političke i institucionalne kriterije.
Ideja je predstavljena kao kompromis između sve sporijeg procesa proširenja i potrebe da se region ekonomski i politički čvršće veže za EU. Međutim, već na samom samitu postalo je jasno da prijedlog izaziva duboke podjele među državama učesnicama.
Predsjednik Evropskog vijeća António Costa tokom posjete regionu, koja je započela u Sarajevu, dao je snažan vjetar u leđa ovoj ideji, ističući potrebu za “novim, fleksibilnijim modelima integracije” koji bi ubrzali evropski put Zapadnog Balkana.
Ipak, reakcije u regionu su podijeljene. Dok dio zemalja vidi u prijedlogu priliku za bržu ekonomsku integraciju i pristup evropskim fondovima, drugi ga doživljavaju kao potencijalno trajno zamrzavanje statusa kandidata bez jasne perspektive punopravnog članstva.
Najglasniji protivnik među učesnicima samita bila je Milojko Spajić, koji je poručio da Crna Gora ne želi “polovična rješenja” i da je već ispunila sve ključne uslove za punopravno članstvo. Njegov stav odražava širu zabrinutost da bi novi model mogao usporiti ili čak zamijeniti klasični proces proširenja.
S druge strane, Edi Rama izrazio je opreznu podršku ideji, ocjenjujući da bi pristup jedinstvenom tržištu mogao donijeti konkretne ekonomske koristi i ubrzati reforme u zemlji.
Međutim, rasprava se nije zadržala samo na Zapadnom Balkanu. U proces se uključila i Ukrajina, koja je jasno odbacila koncept “ograničenog članstva”. Ukrajinski predstavnici upozorili su da bi takav model mogao stvoriti “Evropu u dvije brzine” među kandidatima, gdje bi jedni imali put ka punopravnom članstvu, a drugi bi ostali u trajnoj zoni čekanja.
Ambasador Ukrajine pri EU, Vsevolod Chentsov, poručio je da njegova zemlja ne prihvata nikakvu zamjenu za punopravno članstvo, naglašavajući da integracija mora biti jedinstven i jednak proces za sve kandidate.
Analitičari u Briselu upozoravaju da bi ovakav prijedlog mogao otvoriti stratešku dilemu Evropske unije: s jedne strane, ubrzati političko i ekonomsko vezivanje regiona, a s druge strane — institucionalizovati podjelu između “privilegovanih” i “punopravnih” kandidata.
Kako se diskusija razvija, postaje jasno da ideja ograničenog članstva nije samo tehničko pitanje proširenja, već potencijalno novi model evropske integracije koji bi mogao redefinisati odnos EU prema cijelom susjedstvu u narednoj deceniji.
