Evropska unija još jednom nije uspjela demonstrirati jedinstven stav prema Rusiji. Ambasadori država članica u srijedu nisu postigli saglasnost o 21. paketu sankcija protiv Moskve, pa će razgovori biti nastavljeni u četvrtak u pokušaju da se pronađe kompromis prihvatljiv za svih 27 članica.
Iako su posljednjih dana vođeni intenzivni diplomatski i tehnički pregovori, ključna sporna pitanja ostala su neriješena. Najveći otpor dolazi iz Grčke, koja insistira da njene brodarske kompanije zadrže mogućnost transporta ukapljenog ruskog prirodnog plina prema državama izvan Evropske unije.
Atina svoj stav opravdava zaštitom nacionalnih ekonomskih interesa. Grčki brodari među najvećim su svjetskim prijevoznicima energenata, a transport ruskog LNG-a predstavlja značajan izvor prihoda za ovaj sektor.
Evropska komisija je još početkom juna predstavila prijedlog novog paketa sankcija, ali je on u međuvremenu više puta mijenjan kako bi se približili stavovi država članica. Uprkos određenim ustupcima, konačan dogovor još nije postignut.
Predložene mjere odnose se na dodatna ograničenja u energetskom sektoru, finansijskim uslugama i trgovanju kriptoimovinom, dok bi po prvi put sankcijama bio obuhvaćen i ruski ribarski sektor.
Posebna pažnja usmjerena je na mehanizam ograničavanja cijene ruske nafte. Evropska komisija predložila je da se maksimalna dozvoljena cijena privremeno zadrži na 44,10 američkih dolara po barelu kako bi se spriječilo povećanje prihoda Moskve usljed rasta cijena na svjetskom tržištu energije.
U slučaju da novi paket ne bude usvojen, postojeći sistem automatskog usklađivanja mogao bi povećati dozvoljeni cjenovni prag, što bi Rusiji otvorilo prostor za veće prihode od izvoza nafte.
Kako bi izbjegle takav scenario dok pregovori traju, države članice odlučile su produžiti važenje postojećeg ograničenja do 23. jula.
Prema aktuelnim pravilima, kompanijama iz Evropske unije zabranjeno je pružanje usluga, uključujući osiguranje i finansijsku podršku, tankerima koji prevoze rusku naftu prodatu iznad propisane granice cijene.
Neuspjeh da se postigne dogovor još jednom pokazuje koliko je teško uskladiti zajedničku vanjsku politiku kada se geopolitički ciljevi sudare s ekonomskim interesima pojedinih država članica. Iako Brisel nastoji dodatno pojačati pritisak na Moskvu, unutrašnje podjele i različiti nacionalni prioriteti i dalje otežavaju donošenje novih sankcija.
