OBJAVLJENA MAPA

EU radi kraće, Balkan duže: Razlike u radnom vremenu sve izraženije, BiH među najopterećenijima u Evropi

Radno vrijeme balkan
Foto © Eurostat

Najnoviji statistički podaci Evropske komisije i Eurostata za 2025. godinu ponovo su otvorili pitanje razlika u dužini radne sedmice između država Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana, pokazujući značajne regionalne kontraste u organizaciji rada i produktivnosti.

Prema podacima koji obuhvataju stanovništvo od 20 do 64 godine, prosječna radna sedmica u Evropskoj uniji iznosi 35,9 sati, što predstavlja pad u odnosu na 36,9 sati zabilježenih deset godina ranije. Ovaj trend ukazuje na postepeno skraćivanje radnog vremena u većini zemalja članica.

Unutar EU, najveći broj radnih sati bilježi se u Grčkoj, gdje radnici u prosjeku rade 39,6 sati sedmično. Slijede Bugarska i Poljska sa po 38,7 sati, dok Litvanija bilježi 38,4 sata.

Na drugom kraju ljestvice nalaze se države sa znatno kraćim radnim vremenom. Nizozemska prednjači sa 31,9 sati sedmično, dok su Danska i Njemačka na 33,9 sati, a Austrija na 34 sata.

Podaci također pokazuju da razlike postoje i unutar samih zanimanja. Najduže radne sedmice imaju radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, sa prosjekom od 42 sata sedmično, zatim menadžeri sa 40,6 sati te pripadnici oružanih snaga sa 39,4 sata.

S druge strane, najkraće radno vrijeme bilježi se u administrativnim i uslužnim sektorima, gdje radnici u prosjeku rade između 31 i 34,5 sata sedmično.

Kada se u analizu uključe zemlje koje nisu članice EU, razlike postaju još izraženije. Najdužu radnu sedmicu ima Turska sa 42,9 sati, dok Bosna i Hercegovina bilježi 40,9 sati, čime se svrstava među zemlje sa dužim radnim vremenom u Evropi.

Slijede Srbija sa 40,6 sati i Sjeverna Makedonija sa 39,5 sati, dok se i u regionu i dalje vidi trend dužeg radnog vremena u poređenju sa prosjekom Evropske unije.

Ekonomski analitičari često ističu da duže radne sedmice u zemljama Zapadnog Balkana ne znače nužno i veću produktivnost, već ukazuju na strukturne razlike u ekonomijama, niži nivo automatizacije i drugačiju organizaciju tržišta rada.

Ovi podaci ponovo otvaraju pitanje usklađivanja radnih standarda, ali i šireg ekonomskog približavanja regiona Evropskoj uniji.


Znate više o temi ili prijavi grešku