Iako je Viši sud u Beogradu oslobodio Milenka Živanovića optužbi, javnost ne smije zaboraviti njegove vlastite riječi koje jasno pokazuju njegovu upletenost u ratne zločine i genocid u Srebrenici.
Njegovi snimci i izjave iz ratnog perioda predstavljaju jeziv dokaz hladnokrvnog i sistematskog pristupa kojim je rukovodio operacijama Drinskog korpusa.
U julu 1995. godine, dok je genocid bio u punom zamahu, Živanović je govorio o poravnanju minareta u Srebrenici, simbolu uništavanja i gaženja života na ovom prostoru:
„Ugledao sam minaret do nebesa, mislim da je već jutros poravnat, trebao bi biti do jutros. I vjerujte mi, gledao sam samo prema tornju našem crkvenom i vjerujte, nosila me ta želja da dođem do te čaršije, tamo sam ja odrastao.“
Ove riječi odaju potpunu hladnokrvnost i bezosjećajnost prema patnjama hiljada ljudi koji su ubijeni ili prisilno protjerani.
Još ranije, 1992. godine, Živanović se hvalio kako je uspješno izolovao bošnjačke enklave u istočnoj Bosni, držeći ih potpuno odsječenim i blokiranim:
„Pošto sada ide zimski period, ja mislim i očekujem da je zima naš saveznik jer rezultati dosadašnje borbe su impozantni. Veliki rezultati. Mi držimo 80.000 Turaka u krugovima. Cerski Turci ne mogu sa srebreničkim Turcima, plamenski ne mogu ni sa srebreničkim ni cerskim, žepski u Srebrenicu ne mogu, iz Goražda ne mogu u Žepu. To su impozantni rezultati kad čovjek pogleda malo šire.“
Njegove izjave jasno pokazuju namjeru i cilj – etničko čišćenje i sistematsku izolaciju bošnjačkog stanovništva.
Na jednom snimku, Živanović poručuje: „Srpski ratnik ne treba padati na sitne turske trikove.“
Ova rečenica simbolizira duboku mržnju i netrpeljivost koja je dominirala u ratnim redovima, a prati je i pozadina sa pjesmom: „Zaklat ćemo, ubit ćemo, ko sa nama neće.“
Ove poruke nisu samo ratne parole, već su bile stvarna prijetnja koja je prethodila masovnim ubistvima i progonima.
Iako su ovi dokazi višestruko prezentovani i pred sudovima, oni nisu bili dovoljni da sud u Beogradu osudi Milenka Živanovića. Njegove riječi i snimci ostaju neoboriv dokaz o njegovoj ulozi u jednom od najmračnijih perioda u istoriji Bosne i Hercegovine, podsjećajući nas koliko je pravda i suočavanje sa istinom još uvijek daleko.
