Srbija je ponovo ostala bez željenog iskoraka na evropskom putu. Iako je posljednjih sedmica iz Beograda stizao optimizam da bi moglo doći do otvaranja Klastera 3 u pregovorima sa Evropskom unijom, ispostavilo se da među državama članicama i dalje ne postoji politički konsenzus za takav potez.
Naprotiv, više članica EU smatra da vlasti u Srbiji nisu pokazale dovoljno uvjerljive rezultate u oblastima koje Brisel godinama označava kao ključne za nastavak pristupnog procesa.
Najmanje šest država članica usprotivilo se otvaranju novog pregovaračkog klastera, čime je još jednom potvrđeno da evropske institucije sve manje vjeruju formalnim potezima, a sve više insistiraju na konkretnim rezultatima u praksi. Time je Beogradu poslata poruka da izmjene zakona i političke najave više nisu dovoljne ukoliko ih ne prate stvarne reforme i vidljivi pomaci u funkcionisanju institucija.
Prema informacijama iz diplomatskih krugova, dio država članica smatra da Srbija nije ostvarila napredak koji bi opravdao nastavak pregovora u ovom trenutku. Posebno se ukazuje na probleme u oblasti nezavisnosti pravosuđa, funkcionisanja demokratskih institucija, slobode medija i izbornog procesa, koji se godinama nalaze među glavnim zamjerkama Evropske komisije.
Dodatni kamen spoticanja ostaje vanjska politika Srbije. Dok većina država kandidata postepeno usklađuje svoje odluke sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom Evropske unije, Beograd i dalje odbija uvesti sankcije Rusiji nakon invazije na Ukrajinu. Upravo zbog toga baltičke države – Estonija, Litvanija i Letonija – ostaju među najglasnijim protivnicima bilo kakvog ubrzavanja pregovora sa Srbijom.
S druge strane, pojedine velike članice Evropske unije zagovarale su blaži pristup. Smatrale su da bi otvaranje Klastera 3 moglo predstavljati politički signal kojim bi se Srbija dodatno motivisala da nastavi reforme i zadrži evropski kurs. Međutim, pravila odlučivanja u procesu proširenja zahtijevaju jednoglasnu podršku svih država članica, što znači da protivljenje i manjeg broja zemalja automatski blokira cijeli proces.
Evropski diplomatski izvori upozoravaju da među članicama raste oprez prema politici proširenja kada je riječ o državama koje godinama ponavljaju ista obećanja, ali ne pokazuju dovoljan napredak u njihovom provođenju. Sve je izraženiji stav da se proces pristupanja mora zasnivati isključivo na ostvarenim rezultatima, a ne na političkim procjenama ili geopolitičkim interesima.
Analitičari ocjenjuju da Srbija već duže vrijeme stagnira u pregovaračkom procesu upravo zbog neriješenih problema u oblasti vladavine prava. Ističu kako evropske institucije sve češće upozoravaju na politički uticaj na pravosuđe, nedovoljnu nezavisnost regulatornih tijela, izostanak pune primjene preporuka međunarodnih organizacija te ograničen napredak u jačanju demokratskih standarda.
U međuvremenu, druge zemlje regiona i istočne Evrope ostvaruju vidljiviji napredak. Crna Gora ulazi u završnu fazu pregovora sa Evropskom unijom, Albanija otvara nova poglavlja, dok Moldavija i Ukrajina, uprkos izuzetno složenim okolnostima, ubrzano napreduju u procesu evropskih integracija. Takva poređenja dodatno naglašavaju koliko je Srbija izgubila tempo koji je nekada imala u procesu proširenja.
Poruka iz Brisela zato postaje sve direktnija. Evropska unija više ne želi nagrađivati parcijalne ili formalne promjene, već očekuje duboke institucionalne reforme koje će imati konkretne efekte na svakodnevno funkcionisanje države. Bez ispunjavanja tih uslova teško je očekivati da će blokada biti uklonjena u skorijem periodu.
Za vlasti u Beogradu to predstavlja ozbiljan politički izazov. Nakon godina uvjeravanja da je članstvo u Evropskoj uniji strateški cilj države, Srbija se ponovo suočava sa činjenicom da evropski put neće biti nastavljen samo deklarativnim opredjeljenjem. Ključne odluke sada zavise od spremnosti da se provedu reforme koje će uvjeriti i najkritičnije članice Unije da je zemlja zaista spremna za narednu fazu pristupnih pregovora.
