Evropa se suočava s nezapamćenom nestašicom baruta i propelentnih prahova, ključnih sirovina za proizvodnju municije i naoružanja. Dok velike države ulažu milijarde kako bi osigurale vlastite zalihe, male zemlje poput Bosne i Hercegovine ostaju na samom dnu lanca snabdijevanja, što već sada prijeti gašenju proizvodnih pogona poput Igmana iz Konjica.
Rast potražnje za municijom i eksplozivima, potaknut ratom u Ukrajini, ispraznio je evropske zalihe baruta. Analitičari upozoravaju da kombinacija iscrpljenih rezervi, ograničenog broja proizvođača i naglog povećanja vojnih potreba stvara “savršenu oluju” na tržištu.
Danas čak i najveći evropski proizvođači oružja rade na granici kapaciteta, a barut je postao usko grlo kompletnog lanca proizvodnje. Njemački Rheinmetall povećao je proizvodnju u svojoj tvornici Nitrochemie u Aschauu za 60 posto, s planiranim dodatnim povećanjem od 40 posto do sredine 2025. godine. Francuska je, prvi put nakon decenija, pokrenula obnovu nacionalne proizvodnje baruta kroz investiciju od 100 miliona eura, s ciljem proizvodnje propelenta za čak 100.000 artiljerijskih granata godišnje. U Bugarskoj se planira izgradnja najveće fabrike baruta u Evropi, dok se strateški kapaciteti poput proizvodnje nitroceluloze vraćaju u evropske ruke preuzimanjem kompanija u Njemačkoj.
Zašto nestašica neće nestati preko noći
Čak i uz ogromne investicije, nestašica baruta neće biti riješena brzo. Razlozi su višestruki:
Složena proizvodnja – barut i eksplozivi zahtijevaju stroge sigurnosne protokole i specijalizovane pogone koje nije moguće brzo izgraditi.
Zavisnost od uvoza sirovina – ključni sastojci, poput nitroceluloze i pamuka, dolaze iz Kine i drugih udaljenih tržišta.
Regulatorne barijere – proizvodnja i transport baruta podliježu strogim nacionalnim i međunarodnim pravilima.
Eksplozivna potražnja – rat u Ukrajini i obnavljanje zaliha NATO zemalja stvorili su potražnju koja nadmašuje trenutne mogućnosti proizvodnje.
U praksi to znači da će čak i s novim fabrikama i širenjem postojećih pogona, Evropa imati manjak baruta još najmanje nekoliko godina, s prioritetom za najveće i najuticajnije države.
Male zemlje na udaru
Za BiH, kriza ima posebno teške posljedice. Pravilo je jasno: velike države osiguravaju vlastite resurse, a male ostaju bez robe. To se već pokazalo tokom pandemije koronavirusa kada su EU zemlje uvele zabrane izvoza medicinske opreme, prisilivši BiH da čeka dok veće države ne zadovolje vlastite potrebe. Sada se ista situacija ponavlja – umjesto medicinske opreme, nestašica pogađa barut.
Igman kao upozorenje
Kompanija Igman d.d. Konjic, najveći proizvođač municije u BiH, najbolji je primjer ranjivosti malih država. Igman je zavisio od jednog dobavljača baruta – fabrike Barutana Lučani u Srbiji. Kada je Srbija u junu 2025. uvela zabranu izvoza strateških sirovina, proizvodnja u Igmanu je stala.
Uprava Igmana je u julu 2025. priznala da su zastoji u proizvodnji direktna posljedica zabrane, što je dovelo do gubitka ugovora, kašnjenja u isporukama i finansijskog pritiska – u prvoj polovini godine kompanija je zabilježila gubitak od 19,8 miliona KM.
Pokušaj prelaska na druge dobavljače otežava dugotrajan proces testiranja i certifikacije municije, koji ne može biti završen brzo.
Pouka za BiH
Nestašica baruta pokazala je koliko male države ostaju ranjive u globalnim krizama. Dok velike sile grade fabrike, preuzimaju strateške resurse i osiguravaju zalihe, manje zemlje ostaju prepuštene volji drugih.
Bosna i Hercegovina sada plaća cijenu zavisnosti – ne samo od jednog dobavljača, već i od globalnog sistema u kojem politička moć određuje pristup kritičnim resursima. Ako BiH želi izbjeći ponavljanje ove situacije, mora strateški planirati i investirati u vlastite proizvodne kapacitete. U suprotnom, svaka nova globalna kriza – bilo da se radi o respiratorima, barutu ili nekoj trećoj strateškoj robi – ponovo će zemlju ostaviti na samom kraju lanca snabdijevanja.
