Evropska unija, ta birokratska megastruktura čije refleksije ka Balkanu osciliraju između amnezije, neznanja i povremene zabrinutosti izražene u precizno formatiranim saopćenjima za javnost, još jednom je demonstrirala nevjerovatnu sposobnost da iznevjeri sopstvene principe.
U mjestu gdje se odlučuje o budućnosti kontinenta, evropski parlamentarci su odlučili da potroše svoj dragocjeni politički kapital ne na podršku žrtvi, već na koketiranje s dželatima.
Upravo to se desilo prilikom susreta članova Komiteta za vanjske poslove Evropskog parlamenta – Ondreja Kolara, Tineke Strik i Antonija Tangera Koree – sa predsjedavajućom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović, vjernom poručnicom Milorada Dodika i prvom damom bh. državne dekonstrukcije.
Evropa došla da čuje bajku: "Mi nismo problem, Schmidt je"
U ozračju lažne diplomatije i salonske pristojnosti, Cvijanović je pred ovim predstavnicima EU izrecitirala već do iznemoglosti ponavljani narativ: BiH nije u krizi zbog destruktivne politike iz Banjaluke, već zbog "nelegalnog stranca" Christiana Schmidta koji, kako kažu, svojim "intervencionizmom" remeti "domaći dijalog".
Drugim riječima, čovjek koji pokušava spasiti minimum funkcionalnosti države za EU je problem, dok oni koji najavljuju zakone o izbacivanju odluka Ustavnog suda BiH iz pravnog sistema, stvaranju entitetske vojske i vraćanju nadležnosti – to su, eto, partneri za razgovor. Kakav primjer evropske političke lucidnosti i moralnog komasa!
Dijalog? Naravno. Baš kao i Hitler 1938.
Dok Cvijanović promuklim glasom ponavlja frazu o „dijalogu kao jedinom rješenju“, entitetski parlament u Banjoj Luci priprema pravne temelje za institucionalnu secesiju. Ali Evropa, stara dama sa slabim pamćenjem i još slabijom kičmom, kupuje tu priču. Valjda im podsjeća na onu „koncilijantnu diplomatiju“ iz Minhena 1938, kada su također vjerovali da je dogovor moguć s nacionalistima koji su već imali mapu podjele u džepu.
A kako je prošlo tada – znamo. Ali izgleda da Evropa, uvijek spremna da uči, nikada ne nauči ništa.
Gdje je bila osuda?
Gdje su bile jasne poruke evropskih parlamentaraca? Gdje je zahtjev za poštivanjem odluka Ustavnog suda BiH? Za ukidanjem antidejtonskih zakona u RS? Za povlačenjem protivpravne odluke o nepriznavanju Schmidta?
Nigdje.
Umjesto toga, imamo slušanje lekcija o „jednostranosti EU prema BiH“ od strane osobe koja otvoreno učestvuje u političkom puču unutar vlastite države. Cvijanović se ponaša kao da predstavlja suverenu državu Republiku Srpsku, dok sjedi u državnom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. I ne, to nije gaf – to je strateška pozicija.
Evropa kleči pred Dodikom jer se boji vlastite sjene
Dok Evropa pokušava da balansira između pravde i stabilnosti, jasno je da stabilnost podrazumijeva jednu jedinu stvar: ne dirajte Dodika, jer bi mogao zapaliti bure baruta. Ta filozofija ucjene sada je postala zvanična vanjskopolitička doktrina EU prema Balkanu. Strateška tišina, klimanje glavom, diplomatske fraze i beskonačne runde razgovora bez sankcija – sve u nadi da se Balkan neće previše zaljuljati dok traje predizborna kampanja u Bruxellesu.
EU se, izgleda, odlučila za politiku: Ako već ne možemo spasiti BiH, barem ćemo je mirno sahraniti.
Dodikov lobista u kadru, Soreca u pozadini
Posebno jeziv detalj ovog sastanka je prisustvo Obrada Kesića – Dodikovog zvaničnog nezvaničnog lobiste u SAD i EU – čovjeka koji mjesecima otvoreno agitira za raspad BiH, negira genocid u Srebrenici i radi na rusifikaciji političkog diskursa u RS.
Ali, i tu je bio i Luigi Soreca, šef Delegacije EU u BiH, koji izgleda sve to posmatra kao kulturni spektakl – nešto između diplomatskog folklora i teatarske predstave. Reagovati? Ne. Postaviti granice? Još manje. EU je odlučila da bude scenograf vlastite tragedije na Balkanu.
Evropa kao saučesnik, ne kao partner
Ovaj sastanak nije bio diplomatska aktivnost – to je bio čin političke kapitulacije. Evropa ne dolazi više u BiH da donese rješenja, već da šutke konstatuje stanje i eventualno ga fotografiše za naredni izvještaj. Ne zanima ih ko vodi zemlju ka raspadu, dok god to ne remeti njihovu rutinu.
U takvom kontekstu, Cvijanović, Dodik, Kesić i svi ostali akteri destrukcije BiH nemaju više nikakvu prepreku pred sobom. Jer znaju – Evropa neće djelovati. Samo će gledati. I eventualno, kad sve ode kvragu, organizovati konferenciju o tome „kako je došlo do destabilizacije Zapadnog Balkana“.
A do tada? Dobrodošli u novu fazu: Secesija uz kafu i osmijehe evropskih parlamentaraca.
Bosna i Hercegovina umire – uz aplauz onih koji su je nekada podržavali, ali danas više vole da igraju tango sa njenim ubicama.
