Evropski sud za ljudska prava presudio je da je Hrvatska prekršila pravo na pravično suđenje u slučaju poznatom kao afera Planinska, utvrdivši da Ustavni sud nije bio nepristrasan prilikom odlučivanja o ustavnoj tužbi jednog od osuđenih.
Riječ je o slučaju u kojem je Stjepan Mlinarević optužen zajedno s bivšim premijerom Ivom Sanaderom i nekoliko drugih osoba zbog prodaje nekretnine u Planinskoj ulici u Zagrebu državi. USKOK je podigao optužnicu 2012. godine, a postupak je godinama bio u javnosti.
Vrhovni sud je Mlinarevića pravosnažnom presudom iz aprila 2019. godine proglasio krivim za pomaganje i podržavanje zloupotrebe položaja i ovlaštenja. Osuđen je na godinu dana zatvora, koja je zamijenjena radom za opće dobro, a zajedno s ostalim osuđenicima naloženo mu je da državi plati 14.919.196,05 kuna, odnosno oko 1.980.100 eura.
Mlinarević je potom podnio ustavnu tužbu, koju je Ustavni sud razmatrao zajedno sa Sanaderovom. Obje tužbe su odbijene krajem 2020. godine.
Sudijin sin zaposlen u advokatskoj firmi saoptuženog
Mlinarević se pred Evropskim sudom za ljudska prava žalio da mu nije zagarantovano pravično suđenje jer Ustavni sud nije nepristrasan. Smatrao je upitnim učešće sudije iz Republike Makedonije u vijeću koje je odlučivalo o njegovoj ustavnoj tužbi.
Prema njegovim navodima, nakon što je RM imenovan za sudiju Ustavnog suda, njegovu advokatsku kancelariju preuzela je advokatska kancelarija koja je zastupala jednog od Mlinarevićevih saoptuženih u krivičnom postupku u Planinskoj, kancelarija M. U toj advokatskoj kancelariji je kao advokatski pripravnik radio i sin sudije RM.
Evropski sud nije utvrdio da je sudija u slučaju RM bio lično pristrasan, ali je naglasio da se nepristrasnost suda procjenjuje ne samo na osnovu stvarnog ponašanja sudije, već i na osnovu toga da li postoji objektivan razlog za sumnju u njegovu nepristrasnost.
U tom smislu, Sud je utvrdio da su okolnosti slučaja bile problematične. Sin sudije bio je zaposlen u advokatskoj firmi koja je zastupala jednog od saoptuženih, tokom perioda koji se preklapao sa postupkom. Iako kao pripravnik nije mogao samostalno zastupati stranke, bio je u podređenom odnosu prema advokatu koji je zastupao firmu, što je, po mišljenju Suda, moglo stvoriti utisak zavisnosti i potencijalnog uticaja.
Pored toga, nakon imenovanja RM-a u Ustavni sud, ista advokatska kancelarija preuzela je njegovu advokatsku kancelariju i predmete u kojima je prethodno bio advokat, što je, prema Evropskom sudu za ljudska prava, dodatno pojačalo utisak o povezanosti između sudije i advokata uključenih u slučaj.
Sudija se nije izuzeo, dvojica kolega jesu.
Sud je također napomenuo da je RM bio predsjednik šestočlanog vijeća Ustavnog suda u ovom slučaju, a prema navodima vlade, i sudija izvjestilac. Budući da je odluka donesena na zatvorenoj sjednici, nije moguće utvrditi njegov konkretan utjecaj, ali ESLJP naglašava da sama takva situacija može dovesti u pitanje povjerenje u nepristrasnost suda.
Također je utvrđeno da sudija Republike Makedonije nije tražio izuzeće niti je obavijestio predsjednika Ustavnog suda o tim okolnostima, iako su se još dvojica sudija iz istog vijeća izuzela iz donošenja odluke.
Na osnovu svih ovih okolnosti, ESLJP je zaključio da su Mlinarevićeve sumnje u nepristrasnost Ustavnog suda objektivno opravdane. Presudio je da sastav suda u ovom slučaju nije pružao dovoljne garancije nepristrasnosti i da je Hrvatska prekršila član 6(1) Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sud je odbio zahtjev za naknadu imovinske štete od 500.000 eura, navodeći da utvrđena povreda ne znači da je presuda pogrešna. Zahtjev za naknadu nematerijalne štete od 50.000 eura također je odbijen, uz obrazloženje da je sama presuda dovoljna satisfakcija.
Hrvatska mora Mlinarevicu isplatiti 2.000 eura za troškove postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Sanaderova tužba odbijena
Tužbu Ive Sanadera u slučaju Planinska Evropski sud za ljudska prava odbacio je. On se također žalio na pristrasnost ustavnog sudije Republike Makedonije, ali budući da je RM zastupao Sanaderovog suoptuženog u slučaju Fimi media, sudije u Strasbourgu su zaključile da njegova uloga u slučaju Planinska nije sporna. Iako su slučajevi međusobno povezani preko samog bivšeg premijera, nije bilo direktne pristrasnosti ustavnog sudije Republike Makedonije, smatra Evropski sud za ljudska prava.
