U nevjerovatnom obratu događanja, firma „Trigraf“ iz Banjaluke, koja je osnovana tek sredinom 2023. godine, dobila je posao vrijedan više od milion KM od „Autoputeva RS“, javnog preduzeća koje je odgovorno za infrastrukturu auto-puteva u Bosni i Hercegovini.
Ovaj posao, koji se odnosi na medijsko predstavljanje i promociju započetih i izgrađenih dionica autoputeva, predstavlja iznos od 899.500 KM bez PDV-a, odnosno 1.052.415 KM sa porezima – iznos koji je gotovo identičan onome koji je predviđen tenderom, no za samo 500 KM niži. Međutim, ono što je najzanimljivije, jest činjenica da je firma „Trigraf“ bila jedina koja je dostavila ponudu, čime je praktično bilo onemogućeno bilo kakvo ozbiljnije konkurentsko nadmetanje na ovom tenderu.
Nakon samo nekoliko mjeseci poslovanja, firma „Trigraf“, koja je u svojoj prvoj godini postojanja zapošljavala svega dva radnika, postala je favorit za ovako visoke ugovore. Prema informacijama iz zvaničnih izvora, osnivači firme su firma „SSDN“ iz Modriče i Mirjana Tepšić, portparolka i marketing menadžer „Invictus Technology Group“, koja je nedavno postala poznata po svojim vezama s firmama poput „Prointera“ i „Infinity grupe“. Ove firme su pak bile povezane s brojnim skandalima i optužbama za netransparentno poslovanje i političke veze, što dodatno podiže sumnju u legitimitet cijelog procesa.
No, postavlja se ključno pitanje: kako je firma s tek dva zaposlenika uspjela ispuniti uslove tendera koji su zahtijevali puno veći broj angažovanih stručnjaka? Tender je jasno naznačavao da ponuđači moraju imati profesionalni tim sa specifičnim kvalifikacijama – stručnjake za stratešku tržišnu komunikaciju, digitalni marketing, produkciju, režiju, montažu, snimanje i još niz drugih pozicija, što jasno upućuje na ozbiljan i specijaliziran tim. Međutim, „Trigraf“ je, prema službenim podacima, u svom izvještaju o poslovanju u 2023. godini naveo da su imali samo dva zaposlena, što stvara ozbiljan kontrast s onim što je traženo na tenderu.
Iako su se pojavile ozbiljne sumnje o stvarnoj sposobnosti ove firme da ispuni uvjete tendera, iz „Autoputeva RS“ tvrde da je ponuđač „Trigraf“ dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja je bila tražena u tenderu. Prema njihovim riječima, firma je dokazala da će tijekom realizacije ugovora angažirati potrebne stručnjake, iako je činjenica da nisu imali odgovarajući broj zaposlenih u trenutku predaje ponude ostavila prostora za sumnju u sveukupnu transparentnost cijelog procesa. Kako tvrde izvori iz „Autoputeva“, firma je pokazala da je u mogućnosti angažirati tim prema zahtjevima tendera, iako se to ne poklapa s realnim stanjem na terenu, jer firma nije imala ni blizu potrebne kadrove prema službenim evidencijama.
Ovaj tender nije prvi visoki ugovor koji je „Trigraf“ dobio od „Autoputeva RS“. Samo nekoliko mjeseci nakon što je osnovana, firma je postala dio konzorcijuma sa bečkom firmom i osigurala ugovor za nabavku tagova za elektronsku naplatu putarine, vrijedan gotovo 980.000 KM bez PDV-a, odnosno 1.145.898 KM s porezima. Taj ugovor, kao i ovaj novi, izazvao je dodatne sumnje, budući da se radi o firmi koja nije imala gotovo nikakvu povijest poslovanja niti prepoznatljivost na tržištu, a već je osvajala ugovore visoke vrijednosti, što ne može a da ne izazove određene kontradikcije u svjetlu javnih nabavki i poslovne etike.
Pored toga, zanimljivo je da „Trigraf“ dijeli istu zgradu sa „Prointerom“, firmom koja je poznata po svojim političkim vezama i često spominjana u skandalima vezanim za netransparentno poslovanje, što dodatno podiže sumnje o povezanosti ove firme s političkim i poslovnim krugovima koji često nisu podložni javnoj kontroli.
Također, firma „Trigraf“ nema čak ni službenu web stranicu niti kontakt telefon, što je dodatni razlog za zabrinutost kada je u pitanju poslovna transparencija i odgovornost.
U svjetlu svih ovih informacija, postavlja se pitanje kako je firma koja je osnovana tek prošle godine, s minimalnim brojem zaposlenika, uspjela osvojiti dva milijunska ugovora, a da pritom nije ispunjavala osnovne uvjete tendera? Pitanja ostaju i u pogledu političkih i poslovnih veza koje ova firma može imati, s obzirom na okolnosti i povezanost s prethodno spomenutim firmama.
Ovaj slučaj sigurno zaslužuje daljnju pažnju i temeljitu istragu, jer ostavlja snažan dojam netransparentnosti, političke povezanosti i mogućih nepravilnosti u procesima javnih nabavki.
