U Foči je danas održan program sjećanja u organizaciji Udruženja žrtava rata „Foča 92–95“, kojim je obilježena komemoracija posvećena ženama koje su tokom rata 1992–1995. godine bile žrtve seksualnog nasilja i sistematskih zločina.
Događaj je okupio preživjele žrtve, članove porodica ubijenih i nestalih, predstavnike diplomatskog kora, kao i domaće i međunarodne institucije, a obilježavanje je započelo ispred Sportske dvorane „Partizan“, mjesta koje je tokom rata bilo poprište teških zločina i koje se u svjedočenjima opisuje kao jedan od simbola ratnog stradanja žena u ovom gradu.
Nakon početnog okupljanja, učesnici su u tihoj koloni prošetali do glavnog gradskog trga u Foči, gdje je minutom šutnje odana počast svim ubijenim i silovanim ženama na prostoru Bosne i Hercegovine. Komemorativni program potom je nastavljen na Ćehotinskom mostu, gdje su u rijeku spuštene ruže kao simbol sjećanja i pijeteta prema žrtvama.
Prema dostupnim podacima i procjenama organizatora i svjedočenja preživjelih, tokom rata u Foči je silovano oko hiljadu žena i djevojčica, među kojima su bile i maloljetne žrtve, što ovaj grad svrstava među najteža stratišta seksualnog nasilja u ratu u Bosni i Hercegovini.
Jedna od preživjelih, Zehra Murguz-Kovačević, u svom obraćanju ukazala je na, kako je navela, nedovoljnu institucionalnu pravdu i činjenicu da se pojedini pravosnažno osuđeni počinioci i dalje nalaze na slobodi.
„Trebamo ih imenovati i suočiti se s istinom. Previše je bolno da oni koji su počinili zločine danas žive slobodno, dok porodice i preživjele i dalje traže pravdu“, kazala je Murguz-Kovačević, ističući da Foča, kako je rekla, ostaje simbol sistematskog seksualnog nasilja tokom rata.
Predsjednica Udruženja „Foča 92–95“ Midheta Kaloper naglasila je da ovogodišnje obilježavanje ima dodatnu težinu zbog, kako je navela, činjenice da pravda nije u potpunosti zadovoljena. Ukazala je i na potrebu trajnog obilježavanja mjesta zločina, uključujući objekat „Partizan“, gdje, kako je rekla, i dalje nema adekvatnog spomen-obilježja.
„Ovo nije samo pitanje sjećanja nego i priznanja istine. Potrebno je trajno obilježiti ovo mjesto kako bi buduće generacije znale šta se ovdje dogodilo i kako se takvo zlo nikada ne bi ponovilo“, poručila je Kaloper.
Obilježavanju je prisustvovao i ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Julian Reilly, koji je istakao važnost međunarodne solidarnosti sa žrtvama seksualnog nasilja iz ratova, naglasivši da Foča predstavlja jedan od ključnih primjera u međunarodnom pravu kada je riječ o definisanju seksualnog nasilja kao zločina protiv čovječnosti.
On je poručio da sjećanje mora biti praćeno aktivnom podrškom preživjelima, te da društva ne smiju dozvoliti šutnju, poricanje ili zaborav ovakvih zločina.
Posebnu poruku uputio je i Alen Muhić, mladić rođen kao dijete ratnog silovanja u Foči, koji je naglasio da komemoracije same po sebi nisu dovoljne bez konkretnih društvenih i institucionalnih promjena.
„Sjećanje mora voditi ka djelovanju. Bez podrške, zakona i istine koja se izgovara bez straha, žrtve ostaju same“, poručio je Muhić, pozivajući institucije i međunarodnu zajednicu da preuzmu trajnu odgovornost.
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić istakao je da Foča ostaje mjesto teške istine i opomene, naglašavajući da su zločini počinjeni nad ženama i djevojčicama tokom rata dokaz da je seksualno nasilje korišteno kao sredstvo ratovanja.
Podsjetio je da su međunarodni i domaći sudovi u više presuda utvrdili sistematski karakter zločina, te da je za zločine u Foči pravosnažno osuđeno 36 osoba, pri čemu su upravo presude za ovaj grad među prvima u svijetu koje su silovanje i seksualno ropstvo definisale kao zločin protiv čovječnosti.
Komemoracija u Foči završena je porukama da sjećanje ne smije ostati simboličan čin, već trajna obaveza institucija i društva da se istina čuva, a žrtvama osigura pravda i dostojanstvo.
