Trojka na vlasti: Fotelja važnija od države i evropskog puta
Opskurna i politički podkapacitirana sarajevska Trojka (SDP, NiP, NS) na vlast je došla na talasu populizma i najprizemnijih laži. Njihovi glasači su, barem do Općih izbora 2022. godine, mogli vjerovati da biraju promjene, ali već dan nakon izbora postalo je jasno da su nesposobni ljudi spremni prodati državu za udobnu fotelju.
Odmah su potrčali u zagrljaj Miloradu Dodiku, kojeg su oslovljavali s “predsjedniče”, dok je Dragan Čović preuzeo sve poluge moći u Federaciji i od trojkaša napravio političke klaunove. Nije ni čudo – jer koliko god da se Dodik i Čović u javnosti često doživljavaju kao negativni akteri, oni su u odnosu na trojkaše simbol moći, vještine i inteligencije. Dodik je, istina, pogriješio jer je pokušao ubrzano dovršiti svoj projekat razvaljivanja države, gurajući prst u oko Zapadu. Da je imao strpljenja, njegovi “izvođači radova”, kako sam naziva Trojku, obavili bi posao za njega.
Farsa zvana evropski put
U isto vrijeme, Čović je odigrao mnogo mudrije – zavrtio je Trojku oko malog prsta, a oni na sve pristaju samo da zadrže fotelje. Jedno vrijeme glavna priča bila je kako se BiH navodno ubrzano kreće prema Evropskoj uniji.
Trojkaši su tvrdili da “gutaju žabe” radi evropskog puta: da podržavaju imenovanja crnolistanih ljudi na funkcije, da daju Dodiku državu, a Čoviću Federaciju, sve to kako bi ubrzali proces pridruživanja EU. U stvarnosti, bila je to samo još jedna laž. Dodik već godinama ismijava evropski put BiH i blokira ga gdje god stigne. Čović se, s druge strane, u javnosti pokušava predstaviti kao veliki “Europejac”, ali njegova politika se uvijek svodi na privatne interese – svoje, svoje porodice i najbližih prijatelja.
A Trojka? Njih niko ništa i ne pita. Većina njihovih kadrova ni ne želi ulazak u EU, jer bi to značilo kraj uhljebljivanja, namještanja tendera i beskonačnih budžetskih malverzacija. Oni malobrojni koji možda i žele evropski put, ipak ga podređuju svojim foteljama – pa bez pogovora glasaju za zakone koji ne samo da nisu evropski, već su gori od onoga što smo do sada imali. Još jedna epizoda u farsičnoj seriji “Sve za fotelju”.
Konaković – šampion populizma
Posebno se u svemu ovome izdvaja neprikosnoveni prvak populizma – ministar vanjskih poslova i lider NiP-a, Elmedin Konaković. Onaj isti koji je u maju i početkom juna obilazio sve televizije, glumeći “velikog baju” i najavljujući da “poslije juna u BiH ništa neće biti isto”.
Sa visine je poručivao HDZ-u da moraju pustiti Dodika, da će evropski zakoni proći, i da će BiH krajem juna dobiti “zeleno svjetlo” za nastavak evropskog puta. Umjesto toga, ništa se nije dogodilo. HDZ-ovci su se smijali Konakovićevim izjavama, a on se ubrzo “pokrio ušima” i zašutio.
Naravno, nikome iz Trojke nije ni palo na pamet da se povuku sa funkcija nakon ovakvog fijaska. Njihov životni san su fotelje, a za njih će se boriti svim sredstvima – pa i ako to znači potpuno odustajanje od evropskog puta ili potpunu devastaciju države.
BiH je tako ponovo taoc foteljaške politike u kojoj je vlast sama sebi svrha, a narod samo kulisa u pozadini.
