Ujedinjeni Arapski Emirati sve više postaju globalni magnet za milijardere i ultra-bogate porodice, jer geopolitičke tenzije, nagle političke promjene i porezni preokreti širom svijeta primoravaju najimućnije da preispitaju svoja državljanstva i mjesta boravka.
Trend preseljenja, koji je u posljednjih nekoliko godina bio spor i selektivan, sada dobija ubrzan tempo, posebno među onima koji raspolažu neto bogatstvom od nekoliko stotina miliona do nekoliko milijardi dolara.
Prema izvještaju švicarske banke UBS, 36% od 87 anketiranih milijardera se tokom 2025. godine preselilo barem jednom, dok dodatnih 9% razmatra sličan potez. Među milijarderima mlađim od 54 godine, čak 44% je promijenilo zemlju u prošloj godini, pokazujući da mlađa generacija bogataša prepoznaje hitnost planiranja globalne mobilnosti.
UAE: Novi epicentar globalnog bogatstva
UAE su se pozicionirali kao epicentar ovog talasa zahvaljujući kombinaciji nulte stope poreza na dohodak, odsustvu poreza na bogatstvo i kapitalnu dobit, te fleksibilnim programima Zlatne vize i Premium boravka. Procjenjuje se da je neto priliv milionera u UAE tokom 2025. godine iznosio oko 9.800 novih prijavljenih, što ovu državu čini dominantnom destinacijom za one koji žele zaštititi imovinu i porodicu od političkih ili regulatornih rizika u svojim matičnim zemljama.
Portugal, Grčka i Italija nastavljaju privlačiti bogate kroz programe Zlatne vize, dok Monako i Švicarska ostaju sinonim za političku i finansijsku stabilnost. Singapur, iako s visokim pragom ulaska, pruža regulatornu sigurnost za porodice koje prioritet daju stabilnosti i predvidivosti. Karipske države, uključujući Antigua and Barbuda, Grenadu i St. Kitts and Nevis, koriste se kao strateški dodatak evropskim opcijama preseljenja, pružajući fleksibilnost i diversifikaciju državljanstva.
Geopolitički rizik kao investicioni imperativ
Kako napominje Dipesh Agarwal iz Farro & Co., ultra-bogati sada tretiraju geopolitički rizik jednako ozbiljno kao i investicioni rizik: “Porodice shvataju da se porezni režimi, regulatorni okviri i političke okolnosti mogu promijeniti gotovo preko noći. Državljanstvo i mjesto boravka danas se planiraju poput portfolija – kako bi se minimizirao rizik i osigurala sigurnost imovine i budućnosti porodice.”
Dva glavna pokretača ovog trenda su:
- Brze političke promjene – odluke koje su nekada zahtijevale decenije sada se sprovode u okviru jednog izbornog ciklusa, što povećava nepredvidivost u tradicionalno stabilnim jurisdikcijama.
- Odbrambeni motivi – zaštita bogatstva i lične sigurnosti postaje jednako važna kao i ekonomski rast.
Ujedinjeno Kraljevstvo i lekcija iznenadnog poreznog preokreta
Upravo je Ujedinjeno Kraljevstvo pokazalo koliko iznenadni porezni preokreti mogu uticati na globalnu migraciju bogatih. U aprilu 2025. ukinut je višedecenijski režim non-dom, što je dovelo do neto odlaska oko 16.500 milionera, sa procijenjenom neto vrijednošću od 92 milijarde dolara – gotovo dvostruko više nego prethodne godine.
Gubitak povjerenja i odricanje od državljanstva
Nestabilnost, društveni nemiri i pojačani nadzor dramatično mijenjaju percepciju lične slobode. Jeremy Savory iz Savory & Partners ističe da se sada brojni bogataši i američki građani u inostranstvu odlučuju na odricanje od državljanstva kako bi sačuvali mobilnost i sigurnost. Prema istraživanju porezne kuće Greenback, 49% Amerikanaca koji žive van SAD-a razmatralo je ovu opciju 2025., dok je prethodne godine taj broj bio 30%.
Gdje ide kapital?
Sa UAE na vrhu, bogati traže jurisdikcije koje kombinuju fiskalnu atraktivnost, političku stabilnost i regulatornu predvidivost. Portugal i Grčka nude povoljne “zlatne vize”, Italija, Monako i Švicarska pružaju sigurnost i stabilnost, dok Singapur i Karibi služe kao strateške opcije za diversifikaciju i zaštitu portfolija. Saudijska Arabija je kroz program Premium boravka izdala više od 8.000 dozvola, dodatno potvrđujući regionalni rast interesa za fleksibilne modele preseljenja.
U vremenu geopolitičke neizvjesnosti, ultra-bogati sada preseljenje ne posmatraju samo kao luksuz ili pogodnost, već kao nužnu strategiju očuvanja bogatstva, sigurnosti i slobode u svijetu u kojem se politički i fiskalni pejzaži mijenjaju brže nego ikad.
