Ratna zona u Ukrajini svjedoči značajnoj i zabrinjavajućoj promjeni u načinu upotrebe ruskih samoubilačkih dronova Shahed-136, lokalno nazivanih Giran-2.
Prema analizama, ovi bespilotni avioni su nedavno demonstrirali sposobnost da pogađaju pokretne i dinamične ciljeve u blizini kontaktnih linija — razvoj koji stručnjaci opisuju kao mogući preokret u konceptu bliske zračne podrške u modernom ratovanju.
Potpukovnik Arsan Dmytryk iz Ukrajinske nacionalne garde potvrdio je za javnost da Giran-2 predstavlja „sve veću prijetnju prednjim jedinicama“ i upozorio da širenje proizvodnje ovih dronova „može pogoršati opasnost u narednim mjesecima“.
Za razliku od prvobitnog raspoređivanja 2022. godine, kada su se ti dronovi uglavnom koristili za pogodak infrastrukture i energetske tačke, danas oni postaju sastavni dio sistema bliske zračne podrške ruskih kopnenih snaga. Vojni analitičari ističu da je ključni napredak u njihovoj sposobnosti da automatski traže i pogađaju kako fiksne, tako i pokretne ciljeve duboko na teritoriji Ukrajine — što značajno kompenzira nedostatke u ruskim „kill chains“ na većim udaljenostima.
Te napredne sposobnosti omogućene su ugradnjom direktnih podatkovnih veza koje dronovima daju mogućnost ažuriranja informacija o cilju u realnom vremenu. Posljedično, Giran-2 su postali efikasniji u napadima na konvoje za snabdijevanje, artiljerijske položaje i sisteme protivvazdušne odbrane.
Posebno je zapažena i upotreba protivtenkovskih mina BTM-3 na ukrajinskim rutama snabdijevanja — taktika potvrđena još prošlog augusta — kojom se dodatno povećava sposobnost narušavanja logistike protivnika. Sa procijenjenim dometom od oko 1.000 kilometara, ovi dronovi mogu postavljati mine i izvoditi udare duboko iza linija fronta, čime se širi njihov operativni radijus izvan tradicionalnih zona djelovanja.
Industrijska dimenzija transformacije također je od presudne važnosti. Masovni rast proizvodnje Giran-2 jedan je od stubova nove ruske strategije: prema izvještajima (The Economist, maj), proizvodnja je porasla s oko 300 aviona mjesečno na više od 100 dnevno, s projekcijama da bi u narednom periodu mogla dostići i 500 komada dnevno. Niska cijena proizvodnje — procijenjena na otprilike 30.000 USD po dronu — čini ovaj sistem ekonomski prihvatljivim u odnosu na znatno skuplje raketne sisteme koji obično imaju sličnu namjenu.
Istovremeno, Financial Times primjećuje da Rusija „proizvodi rakete i dronove brže nego što ih koristi“, što joj omogućava da stvori velike strateške zalihe i konstantno povećava pritisak na iscrpljenu ukrajinsku odbranu. Dodatno, izvještaji obavještajnih službi ukazuju na veće uključivanje stranih radnih snaga u proizvodne linije — spominje se i angažman velikog broja sjevernokorejskih radnika — što osvjetljava opsežnu međunarodnu mrežu snabdijevanja koja podržava ovaj program.
Stručnjaci upozoravaju da ova kombinacija tehnološkog unapređenja, masovne proizvodnje i niske cijene čini ruske samoubilačke dronove izuzetno isplativim i efikasnim oružjem. Posljedica može biti prisila vojski širom svijeta da preispitaju ulogu i budućnost tradicionalnih aviona za blisku zračnu podršku, naročito u kontekstima gdje se efikasnost modernih sistema protivvazdušne odbrane kontinuirano poboljšava.
