Tokom posljednjih 12 godina, zemlje širom svijeta postupno primjenjuju različite mjere nad Muslimanskim bratstvom i povezanim organizacijama
Muslimansko bratstvo, koje postoji gotovo stoljeće i ima značajan društveni i politički utjecaj u različitim regijama svijeta, posljednjih 12 godina suočava se s pojačanim nadzorom i regulacijom od strane državnih institucija i međunarodnih tijela. U tom kontekstu, objava Bijele kuće da je američki predsjednik Donald Trump započeo proces označavanja nekih ogranaka Muslimanske braće kao stranih terorističkih organizacija predstavlja dio šireg globalnog pristupa praćenju aktivnosti grupe.
Analize dijele međunarodne aktivnosti prema tri kategorije: zemlje koje su grupu klasificirale kao terorističku, zemlje koje razmatraju zabranu ili preduzimaju preliminarne mjere, te zemlje koje stavljaju organizaciju pod nadzor.
Kuvajt oduzeo državljanstvo članu Muslimanske braće Tariku Al-Suwaidanu
Zemlje koje su klasificirale Muslimansko bratstvo kao terorističku organizaciju
U proteklih nekoliko decenija, Muslimansko bratstvo ili njegovi ogranci zabranjeni su u 11 država:
Sirija – Režim Baas stranke zabranio je djelovanje grupe 1960-ih i 1980-ih.
Rusija (2003) – Vrhovni ustavni sud kriminalizira aktivnosti grupe i klasificira ih kao terorističke.
Kazahstan (2006) – Ogranak označen kao teroristička organizacija nakon odluke Vrhovnog ustavnog suda.
Egipat (2013) – Primjenom člana 86 Krivičnog zakona, više od 1.400 članova osuđeno je temeljem dokumenata grupe.
UAE (2014) – Federalni zakon br. 7 uključuje Muslimansko bratstvo među 83 organizacije označene kao terorističke subjekte.
Saudijska Arabija (2014) – Proglasila Bratstvo terorističkom organizacijom u okviru prve liste takve vrste.
Libija (2019) – Libijski Predstavnički dom klasificirao grupu kao zabranjenu.
Komori (2023) – Dekretom ministra unutrašnjih poslova označeno kao teroristička organizacija.
Paragvaj (2023) – Kongres proglasio grupu prijetnjom međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti.
Jordan (2025) – Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo sve aktivnosti Bratstva.
Kenija (2025) – Sigurnosne vlasti stavile Bratstvo i povezan ogranak Hizb ut-Tahrir na listu subjekata u skladu sa Zakonom o borbi protiv terorizma.
Ekvador (2025) – Predsjednik Daniel Noboa označio grupu kao prijetnju civilnom stanovništvu i suverenitetu države.
Posljedice Trumpovog udara na Muslimansku braću: Šta se očekuje u Evropi?
Zemlje koje razmatraju klasifikaciju ili preduzimaju preliminarne mjere
Sjedinjene Američke Države (2025) – Trump pokrenuo proces označavanja ogranka grupe kao strane terorističke organizacije; na državnom nivou, Teksas i Florida primijenili slične mjere i prema CAIR-u.
Austrija – Razmatra zabranu svih političkih islamskih organizacija, uključujući Bratstvo; ranije zabranila simbole grupe i otvorila sudske istrage.
Njemačka – Zabranjena su pojedina udruženja povezana s Bratstvom, dok ključni ogranci ostaju pod nadzorom.
Mauritanija – Povremeno poduzima kaznene mjere prema organizacijama povezanim s Bratstvom.
Bahrein – Ocijenjeno da je grupa imala utjecaj u regiji, još bez formalne klasifikacije.
Sultanat Oman – 1994. godine uhapsio članove grupe; izvršene kazne su kasnije pomilovane.
Francuska – 2025. raspustila institut povezan s Bratstvom, uz provođenje obavještajne analize.
Tunis – 2021. vlast grupe ukinuta, lideri su pred sudom, grupa pod nadzorom.
Kanada – Senat 2015. otvorio reviziju dosijea grupe, a unutar zemlje rasprave o eventualnoj klasifikaciji su učestale.
Zemlje koje stavljaju Muslimansko bratstvo pod nadzor
Studija Centra za proučavanje ekstremizma na Univerzitetu Georgetown (2023) pokazuje da EU i sigurnosne službe svih 27 država članica prate Bratstvo i povezane organizacije, sa posebnim fokusom na njihove aktivnosti i strukture.
Ujedinjeno Kraljevstvo – 2014. provedena sveobuhvatna revizija aktivnosti grupe, ali još nije klasificirana kao teroristička.
Ove mjere pokazuju različite pristupe država u regulaciji i nadzoru Muslimanskog bratstva, pri čemu se aktivnosti grupe prate, analiziraju i, u određenim slučajevima, ograničavaju kroz zakonske okvire, kaznene mjere i administrativni nadzor. Globalni trend ukazuje na rastuću pažnju na političke i sigurnosne implikacije djelovanja organizacije, dok zemlje nastoje balansirati između sigurnosnih interesa i poštivanja zakonskih procedura.
